Najprije općenito…

…a onda kreću projekti.

Došao je i taj dan: kada ću pisati o arhitekturi. Ništa prespecijalno i, zapravo, vrlo malo. U ovome ću tekstu napisati samo par rečenica o vrsti postova koji slijede u rubrici arhitektura. Iako ta rubrika prvotno nije bila namijenjena tome da kroz nju predstavljam tuđe projekte, nego je više nastala iz nekih drugih pobuda, u ovo prvo vrijeme biti će posvećena uglavnom tome, jer je to ono što mi vrijeme, u datim okolnostima, dopušta.

Uvijek gledam predstaviti projekte koji su meni zanimljivi, iz kojeg god razloga. Intencija toga je da se čitateljima (“publici”; jer kolege koji me prate ne spadaju u tu kategoriju) prošire vidici vezani za atrhitekturu i prostor oko nas (u skorijoj budućnosti planiram ubaciti i rubriku urbanizam, o čemu se, koliko uspijevam primjetiti, još manje zna…) Dakle: vidjeti kako sve ljudi žive, a da to nije ova “naša” obiteljska kuća “demit” fasade i krova na dvije vode, sa parkingom i vrtom ispred ulaznih vrata i zastorima na svim prozorima, “da se, slučajno, ne bi gledalo kako se u njoj živi”…

Ovdje će biti predstavljene kuće drugačijih oblika, građene drugačijim materijalima, koje na sebi imaju rugačije fasade… a iznutra su, pak, neka sasvim druga priča… Kuće u kojima “naši” ljudi teško da bi mogli i zamisliti živjeti, ali kako ćete vidjeti – ljudi žive i u takvim kućama. Pogotovo u Japanu. Takvih ću, vjerujem, najviše i predstaviti.

Ovaj post ima za naslovnu sliku fotografiju poznatog djela mojega nekada jedinog arhitektonskog “idola”: Tadao Ando. Radi se o projektu Church of the light, još davne 1999.god., smještenom u mjestu Ibaraki, Osaka, Japan.

No, nije sad bitno to dijelo, nije bitan ni Tadao Ando, nego je bitno to da ću se napokon početi baviti onime što volim: iznalaženjem dobrih ideja u svojoj branši, “širenjem vidika” onima kojima su ti isti uski / uži… i pokazati na koji se sve način da i može živjeti, a da to nužno i ne iziskuje uvijek velike budžete.

Pokazati ću vam što je – po meni – arhitektura i što arhitekti rade.

Vjerujem da će, prije ili kasnije, u ovoj rubrici osvanuti i koji od mojih projekata, a to će biti onaj kojeg će naručiti -za mene PRAVI – investitor.

…a sada krećem na prvi projekt: K-kuću u Japanu, o kojoj ćete čitati i koju ćete vidjeti u sljedećem postu u ovoj rubrici.

“E, pa baš mi je drago…” – tako bi sad moj otac rekao. 🙂

Čitamo se uskoro, pozz! (:

maja