Još uvijek sam tu! :)

Na kraju pameti mi nije bilo da ću večeras pisati blog… (Zadnjih par tjedana večeri provodim uz “Sex i grad” epizode, baš mi to dobro “sjedne” za kraj dana, za opuštanje mozga pred spavanjem…) Već neko vrijeme razmišljam o blogu – kako dugo nisam pisala i kako je sada teško “probiti led”, jer ne znam što bih pisala nakon toliko vremena “neprisustva”. Osjećam neku potrebu da se ispričam svojim pratiteljima, objasnim zbog čega me nije bilo…

Razmišljajući tako o tome, došla sam na ideju – taman se bliži prvi rođendan naše kćeri i to će biti super prilika da konačno probijem led i napišem taj, dugo iščekivani, post! Već imam i naslov: “365 dana mama”. 🙂

Međutim, večeras me je nešto ipak ponukalo da se javim i prije, odnosno istog trena krenem pisati, a to je: pogled na stranicu statistike na mome blogu! Ono od čega sam zazirala, jer sam očekivala da će biti “flat”. Ravna crta. Nula “bodova” (čitaj: pogleda). I da će me pogled na to demotivirati. Međutim, dogodilo se nešto sasvim neočekivano! Kad sam napokon skupila hrabrost i, nakon cca 2 mjeseca ne-otvaranja bloga, napokon to učinila i suočila se sa tom statistikom, dočekalo me je iznenađenje: ne da je broj posjetitelja pao, nego se je, dok me “nije bilo”, broj istih čak i povećao! 🙂 … a dobila sam i neke nove pratitelje. To me je sve toliko iznenadilo, da sam istog trena dobila “vjetar u leđa” za pisanje novog (ovog) posta!

I, ovom prilikom, želim se zahvaliti svima vama “out there” koji ste “škicnuli” na moj blog, onima koji ste nešto stvarno i pročitali te, najviše, onima kojima se je toliko svidio, da ste ga odlučili pratiti! Hvala! 🙂

I tako…

Odbrojavamo dane do BabyQ- inog prvog rođendana, usput sređujemo i dekoriramo stan, spremamo se za malo, obiteljsko, slavlje sljedeći četvrtak (8.mart). MM još uvijek radi na mome “blogtrack-u” (zahtjevni sam “klijent”), svaki put iznova “odustaje” i ljuti se na mene, uz riječi “nikad više neću raditi nikakvu pjesmu za tebe”, a onda opet iznova – pokušava me usrećiti, a ja ponovo odmahujem glavom, jer mi “nije to to”! :))) Haha! Glavno da se nečime zabavljamo! 🙂

Sljedeći tjedan krećem na tečaj krojenja i šivanja!!! NAPOKON!!!! To je nešto što želim čitav život, a nikako da dođem u priliku da tu želju i ostvarim, do sad. Presretna sam i jedva čekam! To znači da ću, u skorijoj budućnosti, rubriku “moda” moći puniti i svojim vlastitim kreacijma, koje više neće biti samo na papiru!!

Novost je i to da sam dobila još dvije godine (po)rodiljnog dopusta – do 2020!! To mi je toliko daleko, da ne mogu ni pojmiti… Uglavnom, ne mogu zamisliti da mi se još cijele 2 godine “vrte” isključivo oko BabyQ-ice (što je starija, sve je napornije, a nekako očekuješ da će biti lakše…”mhm…how yes no”!), tako da ću to vrijeme moći iskoristiti za blog, za šivanje, za neke probrane projekte, za nastavak uređenja našeg stana i sl. Tome svemu se baš veselim! Totalno ću “ispasti” iz zakonodavstva, što se moje struke tiče, ali ima nešto pozitivno i u tome – u međuvremenu će se, sigurno, većina tih zakona i pravilnika izmijeniti, pa neću trebati bespotrebno učiti! Kada, konačno, počnem raditi, proučiti ću ono zadnje i to je to! 🙂 Ionako, uz dijete, moraš naučiti “loviti krivine” na poslu i dostizati ciljeve brže / učinkovitije.  It’s all good! 😉

To je to, za večeras. Radujem se ponovnom “druženju”! 🙂

Do sljedećeg čitanja, pozz! (:

 

Dnevnik jedne mame

(mobi-post) Da opet čekam bebu, što bih sve drugačije napravila.

S razlogom dugo nisam pisala u ovoj rubrici, inače (koliko sam uspjela primjetiti) omiljenoj mojim čitateljicama.

“Čudni su putevi Božji”, pa nas je život tako “preselio” u Zagreb opet na neko vrijeme, ali je ovoga puta mene u bolnici zamijenio MM. BabyQ nam opet boravi na Rebru, ali ovog puta s tatom. Mama više jednostavno nije mogla.

I sad ima, nakon dugo vremena, vrijeme za sebe, vrijeme za odmor, vrijeme za SPAVANJE, ali i vrijeme za razmišljanje…

Netko bi na mome mjestu pao u očaj (ne smijem ni razmišljati o tome koliko mi BabyQ nedostaje…), ali ja ne očajavam. Kada me, kao npr. sada, uhvati neka “melankolija”, krenem razmišljati, pa ako već ne mogu baš “ružičasto”, onda nastojim svrhovito.

I tako često razmišljam što bih drugačije napravila da sam ponovo trudna?

1. Prestala bih raditi i otišla na čuvanje trudnoće istog trena kad bih saznala da sam trudna!

2. Ne bih mislila da moram SVE znati i pročitati SVE knjige na temu trudnoća, beba i sl…

3. Pogotovo ne bih mislila da će me sva ta “novostečena znanja” riješiti straha od poroda i svega novog što me čeka.

4. Uzela bih si vrijeme za sebe. I to PUNO vremena za sebe: da radim sve ono što volim, a inače ne stignem, da si kuham što zdravije i što raznovrsnije obroke i sl.

5. Puno bih šetala i boravila na svježem zraku.

6. Nastojala bih vježbati, ali čak i ako ne bih to činila, ne bih se zbog toga brinula.

7. Umjesto da brinem, u trenucima kada “ne bih imala što raditi”, zamišljala bih svoju bebu, dok god ne bih uspjela u glavi stvoriti najživlju moguću sliku nje / njega, a onda bih s tom slikom zamišljala (vizualizirala) razne druge: kako se smijemo, kako se veselimo, kako se igramo, plešemo, pjevamo, šetamo, putujemo…slavimo: krštenje, rođendane…sve one najnormalnije, obične, svakodnevne stvari, ali sa puno, puno smijeha i radosti, a nadasve spokoja, mira i naspavanosti.

8. Natjerala bih MM-a da me natjera da se OPUSTIM, kad god bih bila napeta.

9. Ne bih se učlanila u niti jednu “mama-beba” grupu na fejsu!!!

10. Duboko bih disala, dok ne bih pronašla sebi potreban mir. I naučila meditirati bolje.

11. Možda bih prelistala koju knjigu o prvoj godini života bebe (ono što u prvoj trudnoći, jedino, nisam stigla), ali, u principu: nastojala bih o tome što manje čitati, a što više osjećati. Osluškivati svoje tijelo i što se s njime dešava i čuti taj mali “glasić” iznutra.

12. Što god trebala poduzeti da u tome uspijem: ne bih brinula! Ni oko čega: ni poroda – prirodnog, “neprirodnog”, ovakvog, onakvog… ni prijevremenog rođenja, prekoračenog “roka”, cijepljenja – ne cijepljenja, financija (“od čega ćemo bebi plaćati fakultet?” – o, da… to je bilo često “servirano”…) i da sad ne nabrajam dalje…

13. Priuštila bih si doulu. Kako god. Išla u minus, ako treba. Da me vodi kroz trudnocu, da me “regulira”, da ne opterećujem MM-a još i sa svojim strahovima i da bude sa mnom na porodu. Doula, a ne muž.

14. Dobro bih razmotrila i mogućnost epiduralne, unatoč toj istoj douli.

15. Barem za glavne preglede, priuštila bih si najbolju ginekologicu u Istri.

16. Ne bih uzimala “zdravo za gotovo” da se bebe rađaju zdrave.

17. Kada bi me pitali za spol, odgovorila bih: “što god da je, samo da je zdravo.” I napokon shvaćala zašto se, uglavnom, tako kaže.

18. Oslobodila bih se svakog, i najmanjeg straha, na koji god način to postigla.

19. Ne bih razmišljala: “ako je ona tako mogla, mogu i ja.”

20. Trudila bih se uopće o trudnoći ne razmišljati, nego u njoj – zaista – UŽIVATI.

Sada mi je jasno da se i to može. Unatoč tome što se osjećaš k’o kit, što noćima ne spavaš, jer “beba ima puno kose”, pa zato imaš strašne žgaravice… što ne staneš u odjeću, pa par mjeseci imaš 5 “modnih kombinacija” koje “vrtiš” u krug i slično…

Priznajem: u svojoj prvoj trudnoći nisam uživala. Uhvatila me nespremnu. Bila sam uvjerena da ću već prije nego se to “desi” pročitati svu literaturu i upoznati se sa teorijom; kad ono – ja zatrudnjela, a da još ni jednu knjigu o tome nisam bila pročitala! Savršeno plodno tlo za sve kasnije strahove. Jer, što sam više u trudnoći o trudnoći i bebama čitala, to mi se je sve skupa sve strašnije činilo! Pogotovo zbog toga jer sam ja čitala i “učila” to sve, a MM nije.

Radila sam do zadnjeg dana, veoma stresan posao, uz to “gutala” informacije o platnenim pelenama, EC-anju, BLW-u, cijepljenju… samo zato da se ne bi dogodilo da “ne radim na tome”, da ne “učim”…jer onda bi me “oprao” strah od postporođajne depresije. I zato mi je, donekle, i odgovaralo raditi, u tome sam ipak pronalazila i neku sreću i zadovoljstvo, a ne samo stres.

I onda se je rodila BabyQ i sve okrenula “naglavačke”… Sve što sam naučila, ispadalo je, da kod nje nije bilo moguće primijeniti… Kolekcija platnenih pelena čeka doma u ormaru, da napokon dođemo i ostanemo doma, prvotno oduševljenje BLW- om i time kako BabyQ sama jede i voli sve što joj se ponudi bili smo primorani zamijeniti kašicama, od EC-anja smo isto brzo odustali… i tako. Bog je za nas imao (i ima) neki drugi plan. 🙂

Iz ove, sadašnje, “ovotrenutne” perspektive, razmišljam kako bih ipak, ponovo, voljela imati i drugo dijete (porod me od toga bio posve “odgovorio”…sam čin poroda, a ne ono što je uslijedilo nakon). Voljela bih isprobati sve to “normalno”. Imati babinje doma, za početak, a ne u bolnici. Da mi glavni problem bude neprospavana noć, neuredna kuća i beba koja plače… Sve ono teško, ali zapravo, tako nebitno i banalno, jer ti je beba zdrava! …a ti nisi ni svijestan što to znači.

Zato, sve vi koje ste sada trudne ili trudnoću planirate, duboko udahnite, koliko god puta treba, dok STVARNO ne osjetite to malo biće u vama… a onda ćete već i same znati što treba, jer je priroda za nas to već sve “posložila”, trebamo sese samo osluhnuti iznutra. Čujte sebe. Ne slušajte pretjerano druge. I ne učlanjujte se u facebook grupe (bar ne prijevremeno).

Želim vam svima da uživate u svojoj trudnoći i da zaista OSJETITE da ste u BLAŽENOM stanju. …a kad beba dođe, dalje je sve, zapravo, lako. Što manje o tome razmisljaš.

Tako je to iz moje perspektive.

Budite sretne i blažene, u miru same sa sobom i bebicom u vama!

Sretno i puno ljubavi svima! (: 💞

 

 

 

Dojenje – tri sastojka za više mlijeka

Napitak za poticanje laktacije.

Nedavno sam od naše obiteljske homeopatice, gđe. Lilian Simanic, dobila recept za ovaj napitak:

sastojci

  • ječam (cca 50 g)
  • šaka grožđica
  • štapić cimeta (kojeg nisam imala, pa sam upotrijebila cimet u prahu)
  • 2 l vode
  • voćni sok (zamijenila sam ga vodom)

Ječam, grožđice i cimet kuhati sat i pol u dvije litre vode. Dobivenu tekućinu procijediti, u nju dodati voćni sok po želji (to sam izostavila i, umjesto soka, dodala vodu) i napitak je gotov. Tekućine dodati toliko, koliko je potrebno da se napitak razrijedi i lakše pije. Na kraju to sliči kompotu.

Bonus: ječam i grožđice možete iskoristiti za doručak. 🙂

Moje iskustvo:

skuhala sam odmah duplu dozu (zbog već spomenutog “doručka”) i to sam sve popila više-manje kroz noć. Sljedeći dan sam imala problem sa hiperprodukcijom mlijeka! Prošlo je već par dana od toga, napitak više nisam kuhala (i ne kanim, do nekog sljedećeg problema s dojenjem, ako do njega uopće doće…), a još uvijek se moram izdajati, jer BebiQ ne stigne sve to posisati… 🙂

Dakle, toplo preporučam svim mamama dojiljama koje, iz nekog razloga, imaju problem “nedostatka” mlijeka. Nadam se da će i vama pomoći! (Svoje iskustvo slobodno podijelite u komentaru.)

Još jedan “trik” za pomoć pri laktaciji – u sljedećom postu u ovoj rubrici!

Pozz! (:

Lilian Simanic