462 dana mama

Nije da sam skroz zaboravila na blog. Odavno sam počela pisati post “365 dana mama”, kojega sam bila najavila. Međutim, u toku pisanja, uvidjela sam da će to biti jedno iznimno dugo štivo, a baš negdje u to vrijeme sam, od jedne “millenialsice”, kojoj je posao bavljenje društvenim mrežama, dobila sljedeće objašnjenje: “Ma, nitko ti više ne čita blogove! To ti je totalno “out”!”, a od jednog “millenialsa” saznala za Steemit. Sve je to na mene djelovalo tako da sam odlučila “napustiti” blog na neko vrijeme (pogotovo jer je BabyQ u zadnje vrijeme baš bila “teška”… Navečer sam bivala toliko umorna, da je moj mozak mogao “isprocesuirati” samo još koju epizodu humoristične serije!) te se, umjesto toga, posvetiti proučavanju Steemit-a.

I tako sam svoj “mama staž” sa 365 dana “dogurala” do  462 dana!

“Što reći? Koju posluku porati?” 😉 Pa… mogu samo reći da je teže biti mama sa 462 dana staža, nego ona sa 62, npr. Sve mi jasnijom postaje ona: ” Mala djeca – mali problemi, velika djeca – veliki problemi!”

Sad je BabyQ u fazi prohodavanja, ne možeš ni sekundu skinuti pogled s nje i stalno moraš biti u blizini. Dan mi se svede na to da ju pratim i glumim “lifeguard-a”. “Šiba” po kući, penje se gdje god stigne (naravno, sasvim nesvjesna opasnosti koje ju prate), stavlja u usta što god nađe, razbacuje sve po redu… Neće više da ju mi hranimo, hoće jesti sama. Rezultat: tuširanje 3-5 puta dnevno; moj glavni dnevni posao: čišćenje stola, hranilice i poda oko nje isto toliko puta… Sreća da je ljeto, pa ju stavim za stol samo u peleni! Dovoljno je odrasla da sve razumije, ali nije još naučila pričati. Rezultat: konstantna “vika” (rekao bi moj otac: “škičanje”), jer nešto želi, a mi ne znamo što. Kolica više ne voli. Jedva ju uspijemo u njima provozati, spavanje u kolicima je još samo lijepa uspomena. Rezultat: usred ljeta, dok grad, napokon, “živi” i dani su dugi, mi moramo oko 19h biti doma jer BabyQ odlazi na spavanje. Bye-bye ljetne večeri, bye-bye noćne šetnje s kolicima, dok beba spava, bye-bye divni zalasci sunca i večernja kupanja…

…a onda su tu oni divni trenuci kada primjećuješ da te tvoja “beba” sve više razumije, imate neku interakciju… Nešto ju pitaš, a ona odgovori “da!”. (Pustimo na stranu da je “da” trenutno “top- riječ”… Sve je “da”, što god pitaš, odgovor je “da”! 🙂 Prije “da” to je bilo “papa”, prije toga “baba”… ) Zamoliš ju da nešto učini i ona to zaista učini! Pa onda dođe kod tebe i želi se maziti… Grli te i ljubi. Postaje sramežljiva i privija se uz tebe, ako joj se obrati neznanac. U svemu te kopira (idealno vrijeme za rad na sebi i podizanje svoje samosvijesti!). Počinje imati prijatelje… Odeš na more sa drugim mamama i njihovim “toddlerima”, pa čak uspiješ i otplivati, dok se ona igra na plaži. Što još? Ako zanemariš sav nered i sav posao koji te, nakon obroka, čeka, uspijevaš vidjeti kako je sve samostalnija u jedenju! Ona sad zaista sama jede, uspješno koristi žlicu, malo manje uspješno vilicu, ali svakim danom napredak je sve očitiji! I stvarno JEDE, valjda je shvatila da se od hrane može najesti i utažiti glad, a ne da hranu doživljava kao igračku koja se jede.

Inače, u svom “365” postu, mislila sam pisati o BabyQ-evim prvim danima života, mjesecima provedenim u bolnici, dijagnozama koje su je pratile, OGROMNOJ hrabrosti i borbenosti, o svemu što je prošla i zbog čega je, danas, jedna iznimno vesela i sretna, zdrava beba… pa o platnenim pelenama, “BLW-u”, EC-anju, mamama na fejsu i još koječemu… ali to zahtjeva vrijeme koje baš i nemam, odnosno vrijeme koje ću radije potrošiti na nešto drugo (kuhanje, šivanje, odmor – na kraju krajeva…), s obzirom na to da “blog više nitko ni ne čita”…

Pa, drage mame, užvajte u svom “mama stažu” dok možete, jer što vam je staž duži, vrijeme brže prolazi! Ne znam jesam li vam rekla, ali ja sam odlučila u svome uživati još najmanje sljedeće 2 godine! Mama – that’s all I am, for now. 😉

Pozzić! :)(:

Još uvijek sam tu! :)

Na kraju pameti mi nije bilo da ću večeras pisati blog… (Zadnjih par tjedana večeri provodim uz “Sex i grad” epizode, baš mi to dobro “sjedne” za kraj dana, za opuštanje mozga pred spavanjem…) Već neko vrijeme razmišljam o blogu – kako dugo nisam pisala i kako je sada teško “probiti led”, jer ne znam što bih pisala nakon toliko vremena “neprisustva”. Osjećam neku potrebu da se ispričam svojim pratiteljima, objasnim zbog čega me nije bilo…

Razmišljajući tako o tome, došla sam na ideju – taman se bliži prvi rođendan naše kćeri i to će biti super prilika da konačno probijem led i napišem taj, dugo iščekivani, post! Već imam i naslov: “365 dana mama”. 🙂

Međutim, večeras me je nešto ipak ponukalo da se javim i prije, odnosno istog trena krenem pisati, a to je: pogled na stranicu statistike na mome blogu! Ono od čega sam zazirala, jer sam očekivala da će biti “flat”. Ravna crta. Nula “bodova” (čitaj: pogleda). I da će me pogled na to demotivirati. Međutim, dogodilo se nešto sasvim neočekivano! Kad sam napokon skupila hrabrost i, nakon cca 2 mjeseca ne-otvaranja bloga, napokon to učinila i suočila se sa tom statistikom, dočekalo me je iznenađenje: ne da je broj posjetitelja pao, nego se je, dok me “nije bilo”, broj istih čak i povećao! 🙂 … a dobila sam i neke nove pratitelje. To me je sve toliko iznenadilo, da sam istog trena dobila “vjetar u leđa” za pisanje novog (ovog) posta!

I, ovom prilikom, želim se zahvaliti svima vama “out there” koji ste “škicnuli” na moj blog, onima koji ste nešto stvarno i pročitali te, najviše, onima kojima se je toliko svidio, da ste ga odlučili pratiti! Hvala! 🙂

I tako…

Odbrojavamo dane do BabyQ- inog prvog rođendana, usput sređujemo i dekoriramo stan, spremamo se za malo, obiteljsko, slavlje sljedeći četvrtak (8.mart). MM još uvijek radi na mome “blogtrack-u” (zahtjevni sam “klijent”), svaki put iznova “odustaje” i ljuti se na mene, uz riječi “nikad više neću raditi nikakvu pjesmu za tebe”, a onda opet iznova – pokušava me usrećiti, a ja ponovo odmahujem glavom, jer mi “nije to to”! :))) Haha! Glavno da se nečime zabavljamo! 🙂

Sljedeći tjedan krećem na tečaj krojenja i šivanja!!! NAPOKON!!!! To je nešto što želim čitav život, a nikako da dođem u priliku da tu želju i ostvarim, do sad. Presretna sam i jedva čekam! To znači da ću, u skorijoj budućnosti, rubriku “moda” moći puniti i svojim vlastitim kreacijma, koje više neće biti samo na papiru!!

Novost je i to da sam dobila još dvije godine (po)rodiljnog dopusta – do 2020!! To mi je toliko daleko, da ne mogu ni pojmiti… Uglavnom, ne mogu zamisliti da mi se još cijele 2 godine “vrte” isključivo oko BabyQ-ice (što je starija, sve je napornije, a nekako očekuješ da će biti lakše…”mhm…how yes no”!), tako da ću to vrijeme moći iskoristiti za blog, za šivanje, za neke probrane projekte, za nastavak uređenja našeg stana i sl. Tome svemu se baš veselim! Totalno ću “ispasti” iz zakonodavstva, što se moje struke tiče, ali ima nešto pozitivno i u tome – u međuvremenu će se, sigurno, većina tih zakona i pravilnika izmijeniti, pa neću trebati bespotrebno učiti! Kada, konačno, počnem raditi, proučiti ću ono zadnje i to je to! 🙂 Ionako, uz dijete, moraš naučiti “loviti krivine” na poslu i dostizati ciljeve brže / učinkovitije.  It’s all good! 😉

To je to, za večeras. Radujem se ponovnom “druženju”! 🙂

Do sljedećeg čitanja, pozz! (: