Artrvl – što je to?

(mobi-post) Za sve umjetnike, arhitekte i slicno…za kreativne industrije.

Za sve koji ne znate: ovo ljeto “rodio se” ARTRVL.

Artrvl je platforma koju je ljetos pokrenula kineska slikarica, Luanna Li. Neki ju uspoređuju sa Airbnb-om, mada ja ne vidim tu neke pretjerane sličnosti.

Što je, dakle, Artrvl?

Platforma preko koje umjetnici mogu putovati svijetom, “plaćajući” svoj smještaj svojim radom, tj. svojom umjetninom, projektom i sl.

Slikarica, pokretačica platforme, na ideju je došla kada se je, prije dvije godine, našla u situaciji bez smještaja (najvjerojatnije i bez novaca) u Angoli, dok je čekala vizu za nastavak putovanja u Afriku. Uspjela je isposlovati mjesec dana smještaja i hrane za sebe u hotelu, koji je zauzvrat tražio od nje da im oslika zidove. I tako je Luanna Li mjesec dana boravila “besplatno” u Angoli, oslikavajući zidove hotela u kojem je bila smještena.

Kako platforma funkcionira? Na platformi pojedinci, vlasnici objekata za smještaj, hoteli i tvrtke ispunjavaju svoj profil, navodeći kakav projekt njihov gost treba realizirati. Paralelno s time, umjetnici različitih profila i vještina (slikari, arhitekti, fotografi, plesači, glazbenici, pisci, stilisti…) na platformi također otvaraju i ispunjavaju svoj profil, dodajući svoj portfelj i navodeći svoje putne želje. Kada se “nuditelj” smještaja i umjetnik koji želi putovati i smještaj traži “spoje”, dalje je sve samo stvar dogovora, do konačne realizacije.

Uoravo si “kontam”: idealno i za MM-a i mene! On bi svirao, ja oslikavala zidove, npr. (a možda ih i rušila…:) ). Da je barem Luanna tu platformu osnovala godinu dana ranije! Mada, BabyQ ne bi trebala biti smetnja, ona je ionako već “svjetska žena”! 🙂

Meni se ova ideja čini super i jedan od mojih sljedećih koraka biti će da napravim svoj profil, nakon toga i MM-ov, pa da vidimo što će nam to “donijeti”. “Pustimo se presenetiti” – rekli bi Slovenci.

IMG_20171209_124803

…a za kraj samo ono: “The EARTH without ART would be just “EH”…”

IMG_20171209_124649

Dragi kolege i kolegice umjetnici, ajmo – van iz “comfort zone” – krenimo putovati radeći ono što, na kraju krajeva, i volimo!

Bravo za Luannu Li, a više o platformi možete saznati na njoj samoj: www.artrvl.com.

Sretno! (:

_________________________________________

Sve fotografije su autorske, osim “žute”, vjenčane, čiji je autor Marjan Krebelj.

Na ostalim fotografijama prikazana su djela / radovi /radnje sljedecih ljudi:

Živa country cheramics:

https://www.zcountryceramics.com

Numen for use:

http://www.numen.eu/home/news/

Om Prakash Pandey – glazbenik

https://m.facebook.com/profile.php?id=1062099747&ref=content_filter

Studio Sharta – obje vjenčanice

https://www.instagram.com/studio_sharta/

MM – Ivan Lukavečki – rad sa drvom, frizer stilist i glazbenik

https://www.instagram.com/lukavecki_creative_haircut/

Daša Hotka – pita od jabuka

zagrebački street art (autore ne znam)

…i moja malenkost.

 

 

 

 

 

 

Najprije općenito…

…a onda kreću projekti.

Došao je i taj dan: kada ću pisati o arhitekturi. Ništa prespecijalno i, zapravo, vrlo malo. U ovome ću tekstu napisati samo par rečenica o vrsti postova koji slijede u rubrici arhitektura. Iako ta rubrika prvotno nije bila namijenjena tome da kroz nju predstavljam tuđe projekte, nego je više nastala iz nekih drugih pobuda, u ovo prvo vrijeme biti će posvećena uglavnom tome, jer je to ono što mi vrijeme, u datim okolnostima, dopušta.

Uvijek gledam predstaviti projekte koji su meni zanimljivi, iz kojeg god razloga. Intencija toga je da se čitateljima (“publici”; jer kolege koji me prate ne spadaju u tu kategoriju) prošire vidici vezani za atrhitekturu i prostor oko nas (u skorijoj budućnosti planiram ubaciti i rubriku urbanizam, o čemu se, koliko uspijevam primjetiti, još manje zna…) Dakle: vidjeti kako sve ljudi žive, a da to nije ova “naša” obiteljska kuća “demit” fasade i krova na dvije vode, sa parkingom i vrtom ispred ulaznih vrata i zastorima na svim prozorima, “da se, slučajno, ne bi gledalo kako se u njoj živi”…

Ovdje će biti predstavljene kuće drugačijih oblika, građene drugačijim materijalima, koje na sebi imaju rugačije fasade… a iznutra su, pak, neka sasvim druga priča… Kuće u kojima “naši” ljudi teško da bi mogli i zamisliti živjeti, ali kako ćete vidjeti – ljudi žive i u takvim kućama. Pogotovo u Japanu. Takvih ću, vjerujem, najviše i predstaviti.

Ovaj post ima za naslovnu sliku fotografiju poznatog djela mojega nekada jedinog arhitektonskog “idola”: Tadao Ando. Radi se o projektu Church of the light, još davne 1999.god., smještenom u mjestu Ibaraki, Osaka, Japan.

No, nije sad bitno to dijelo, nije bitan ni Tadao Ando, nego je bitno to da ću se napokon početi baviti onime što volim: iznalaženjem dobrih ideja u svojoj branši, “širenjem vidika” onima kojima su ti isti uski / uži… i pokazati na koji se sve način da i može živjeti, a da to nužno i ne iziskuje uvijek velike budžete.

Pokazati ću vam što je – po meni – arhitektura i što arhitekti rade.

Vjerujem da će, prije ili kasnije, u ovoj rubrici osvanuti i koji od mojih projekata, a to će biti onaj kojeg će naručiti -za mene PRAVI – investitor.

…a sada krećem na prvi projekt: K-kuću u Japanu, o kojoj ćete čitati i koju ćete vidjeti u sljedećem postu u ovoj rubrici.

“E, pa baš mi je drago…” – tako bi sad moj otac rekao. 🙂

Čitamo se uskoro, pozz! (:

maja