Hvala!

Znate onu instagram foru, sa sličicama “500”, “1k”, “10k”‘… (neka me netko “prosvijetli”, jer još uvijek nisam otkrila što taj “k” znači??)… E, pa…dragi moji, ovo je upravo to: 3!!!

Da, dobro ste pročitali – 3 followera!! 😁

Obzirom na to da me više nema, nego ima (s dobrim razlogom, o čemu ću nekom drugom prilikom), moram reći da sam zadovoljna! 🙂 I zahvaliti se svojim vjernim pratiteljima! (Btw, upravo sam shvatila da ih ima čak 5…:) )

Na mnogočemu sam danas zahvalna. To i jest razlog zašto “trošim” bojice po papiru, tipkam po mobitelu (u međuvremenu sam nabavila i onaj mini-laptop, furam ga sa sobom u torbi svakodnevno…) i imam toliko energije, dok MM kraj mene već hrče.

Zato, neka ovo bude Hvala za sve! Hvala na svemu i Hvala svima! I neka bude podsjetnik i vama drugima – da na sekundu zastanete, zatvorite oči i pomislite: “Na čemu bih danas mogao/la biti zahvalan?” I zahvalite se na tome, ma koliko malo i beznačajno vam se, možda, činilo. Moglo je biti i manje! 😉

…pratimo se! (:

 

 

 

Neću pisati tužne postove…

…a mogla bih sada, jedan – baš onako – tužan… Vani pada kiša, kao da me i vrijeme želi natjerati na to.

Ne dam se! Bolje nikakav post, nego tužan. To je i jedan od razloga zašto me,  ponekad, neće “biti” (nadam se sve rijeđe).

Samo onaj tko je proveo tjedne i mjesece u bolnici sa svojim novorođenim djetetom – samo taj bi mogao razumjeti ono o čemu bih pisala. Za ove druge ionako nema tih riječi koje bi im to mogle “dočarati”…

Zato, umjesto tužnog posta, danas samo par stihova, čisto da se zna “da sam tu”… Na žalost, inspiriranih bolnicom. Na sreću, onom dnevnom.

Kako?

Kako se praviti jak
dok ti duša plače?
Kad suze ne možes skriti,
jer boli te sve jače…
Zadržati dah,
nabaciti osmijeh?

Sve to moraš.

Sve to možeš!

…jer mama si
i zauvijek ćes biti!

 

Do nekog sretnijeg trenutka,

pozz! (:):(:)

Tko još, danas, piše “na ruke”??

Ovo mi je pitanje sinulo nakon što sam, prije koji dan, krenula “ručno” pisati jedan od svojih sljedećih postova (koji iziskuje malo više vremena). Zašto ručno? Zato što još nisam nabavila mini notebook koji ću “furati” sa sobom u torbici i putem pisati blog. Smartphone mi za tu svrhu nije još dovoljno “smart” (bio bi, npr., kada bi projicirao tipkovnicu na površinu koju želim, a ne da moram centrom jagodice prsta “gađati” slova po ekranu), a bila sam taman na kavi – onako kako volim – sama :). (Ajde, ne baš sama, bila je i BebiQ sa mnom, ali nju ne računam kao dodatnu osobu.) BebiQ je spavala u kolicima, pa je trenutak bio savršen da se posvetim pisanju budućeg posta. I tako ja izvučem Moleskine iz torbe, pisaljku… i krenem. Baš me išlo. Nalet inspiracije sve veći, moj rukopis sve ružniji. Sve više potrošenih – skupih – stranica (zbog ružnog rukopisa). U glavi već “čitam” i sljedeći odlomak, “vidim” kraj posta… kad ono – BebiQ se budi! Ništa… spuštam Moleskine, dižem BebiQ, završilo je “moje vrijeme”, ali nije “bed”, post je skoro pa gotov, još istu večer mogu to objaviti… – “kontam” si.

I eto – prošla je ta večer, prošle još dvije večeri… sad već pišem novi post (za intermezzo…), jer onaj nikako da završim! U međuvremenu sam, čak, dvaput i otvorila Moleskine, vratila se napisanome, nastojeći dopisati ono što mi još nedostaje, a što sam u svojoj glavi tako lijepo sve “vidjela” tada, ali… ma, kakvi! Niente. Nada. Nula bodova.

Prekinuti nalet inspiracije nije dobro!

…već ću ja dovršiti taj post, kako – tako. Nije problem u tome. Problem je što, zbog tog posta, ne objavljujem druge. Ne pišem blog. Ne stvaram novi “content”… Kakva sam ja to blogerica??! Pa se onda dosjetim: idem objaviti nešto za “intermezzo”. U rubriku Inspiracija. Idem prepisati ona “svoja” dva citata, opet iz Moleskine-a. Ručno prepisanih iz neke knjige, više ne znam ni koje.

I tako – uzmem Moleskine, pročitam te citate, gledam taj svoj rukopis (uvijek se iznenadim koliko je “poružnio” s godinama…), sjetim se rukopisa svog nedovršenog posta s početka ove priče, pa si mislim kako je to bila loša ideja – krenuti pisati na papir i kako ću svaki sljedeći post odmah krenuti tipkati (!), te tako dođem i do toga: “Piše li tko još, u današnje vrijeme, uopće, “na ruke”??? Evo, stvarno…baš me zanima. (Pustimo pjesnike i pjesme.) Kaže i Žuži Jelinek da tipka – doduše, na svojoj staroj pisaćoj mašini, još uvijek… ali žena tipka.

Svi tipkaju. Sve se manje koristi ruka za pisanje. Baš šteta… Zanima me što će BebiQ učiti u školi kada budu učili pisati. Iskreno se nadam da se na ljepotu rukopisa neće gledati! Zamislite ono – dijete dobije ocjenu manje zato jer “neuredno” piše. Buhahaha, LOL!!! :))) Kojeg li apsurda!!

…do tipkanja,

pozz! (:

Palenta – instant pomoć pri dojenju

Kao što sam u prošlom postu na sličnu temu obećala, dijelim s vama i ovaj “trik”, s kojim si možete pomoći kod problema s laktacijom, odnosno zastojem refleksa otpuštanja mlijeka.

Nije to, zapravo, nikakav trik, već savjet iskusne primalje, upućen još davno mojoj majci, koja ga je sada prenijela meni (moglo bi se reći: savjet koji se prenosi “s koljena na koljeno”).

Bez puno filozofije: palenta.

Mislim da svi znate kako se palenta pripema – osnovni recept. Ostalo je stvar ukusa. Osobno, kad palentu jedem iz razloga o kojem ovdje pišem, najdraža mi je jednostavnost: topla, malo rjeđa, palenta sa maslinovim uljem ili – “bijela varijanta”- prelivena jogurtom ili uz dodatak svježeg sira. Brzo i jednostavno.

…a kad se radi o “višoj kulinarici”, e onda je to nešto drugo… Zapečena palenta na 101 način, bruschette od palente, “krokant” palenta (hrskavi štapići od palente), muffini od palente, kolači od palente, pizza od palente…palenta sa šugom od divljači, brodet s palentom, juha od palente…you name it!

…a ima i ono: kad-se-nema-za-ništa-drugo palenta. Za studente. 🙂

Mame dojilje, prilikom sljedećeg “sekiranja”, opustite se uz palentu i budite bez brige!

Sretno i pozz! (:

 

Još ponešto o ovom blogu

Za sve vas “vjerne pratitelje” (nadam se da ima još koji, osim Nine ;)) – osjećam se dužnom barem nešto napisati, obzirom da je prošlo već dosta vremena od mojeg zadnjeg posta ovdje, pa “da se ne bi mislilo” da sam neozbiljna…

Moj prvotni entuzijazam, vezan za blog, nije splasnuo, već ga je samo svakodnevica opasno ugrozila. Za one koji ne znaju – mama sam bebe od skoro 6 mjeseci (BebiQ je njeno “blogersko” ime), koja iziskuje pojačanu njegu, stoga je često “nemoguća misija” odvojiti vrijeme za blog. Lažem… Moguće je. Uvijek je moguće. No, između dvije opcije: sat ili dva sna (možda jedinih tu noć) ili sat ili dva bavljenja blogom – češće ću izabrati ovu prvu opciju. To je tako i još će neko vrijeme biti tako. Stoga je teško očekivati da će ovaj blog imati neki točan raspored objava, barem u početku.

Ako ništa drugo, ovdje vas mogu malo pobliže upoznati s konceptom ovog bloga i približiti vam njegovu buduću pojavu.

Kada me ništa ne bi sputavalo, mogla bih danonoćno pisati i vjerojatno bih “pokrila” tek dio svega onoga što mi je u mislima i što bih tu voljela prenijeti. Ovako, dio toga brzinski zapišem, kao natuknicu, u svoj “Moleskine” (nadajući se da neću zaboraviti gdje se to nalazi…), dok ne dočeka kvačicu / plusić. Puno je tu tema, a ovdje ću navesti samo jednu, koju mi je predložila prijateljica koja je najzaslužnija za to da je ovaj blog napokon ugledao “svjetlo dana”: Istarske vile (kuće za odmor) – stil ili kič?  Zanimljiva, meni izazovna tema, koja iziskuje dosta mog vremena i angažmana, stoga će me još neko vrijeme čekati…

Nisam još sigurna koje će sve rubrike ovaj blog imati, ali one u koje jesam sigurna, su sljedeće:

ARHITEKTURA – najzahtjevnija rubrika, vjerojatno malo duže prazna (moguća je i objava tekstova po dijelovima).

DIZAJN – sve ono zanimljivo što se pod tu rubriku može svrstati, a izuzetak bi mogao biti dizajn interijera, koji svoje mjesto, osim ovdje, nalazi i u rubrici “arhitektura” .

MODA – što se nosi, što se nosilo, što će se nositi…možda uz poneki kritički osvrt.

PREDSTAVLJAM – u ovoj rubrici predstavljam zanimljive male poduzetnike i njihove “biznise” (proizvode, usluge…). Naravno, “tko će koga, nego svoj svoga”, pa ću tako i ja započeti sa našima i meni bliskima, a onda redom dalje, kako koga “otkrijem”. Ako netko od vas ima želju biti predstavljen u ovoj rubrici, neka mi se javi.

INSPIRACIJA – stvari, a napose ljudi, koji me inspiriraju. Neke od njih još trebam pitati za dopuštenje da o njima pišem (nadam se da neće imati ništa protiv), a ove druge ne trebam pitati ništa, dovoljno je da ih citiram.

KULINARIKA – recepti za “odokativne” kuhare, kao što sam ja. 🙂

PUTOVANJA – iako će, vjerojatno, još neko vrijeme, Slovenija biti moja najdalja destinacija… 😉

MM – “Moj muž”. Za sada dovoljno. 🙂

MAMA I BEBA – kao relativno “novopečenoj” mami, svakodnevica mi obiluje upravo tim temama, stoga neka ne čudi što je ova rubrika, barem u početku, najčešće ažurirana.

Cilj mi je doći do toga da redovito pišem u svakoj od rubrika.

Utorak bi mogao biti dan za Mamu i bebu…Ako BebiQ bude raspoložena da ju tata čuva, napišem post koji “dugujem”.

Do tada, pozz! (:

P.S. Zaboravih napisati: ukoliko nije drugačije navedeno, sve fotografije na blogu su autorske.

 

 

 

 

 

 

Dojenje – tri sastojka za više mlijeka

Napitak za poticanje laktacije.

Nedavno sam od naše obiteljske homeopatice, gđe. Lilian Simanic, dobila recept za ovaj napitak:

sastojci

  • ječam (cca 50 g)
  • šaka grožđica
  • štapić cimeta (kojeg nisam imala, pa sam upotrijebila cimet u prahu)
  • 2 l vode
  • voćni sok (zamijenila sam ga vodom)

Ječam, grožđice i cimet kuhati sat i pol u dvije litre vode. Dobivenu tekućinu procijediti, u nju dodati voćni sok po želji (to sam izostavila i, umjesto soka, dodala vodu) i napitak je gotov. Tekućine dodati toliko, koliko je potrebno da se napitak razrijedi i lakše pije. Na kraju to sliči kompotu.

Bonus: ječam i grožđice možete iskoristiti za doručak. 🙂

Moje iskustvo:

skuhala sam odmah duplu dozu (zbog već spomenutog “doručka”) i to sam sve popila više-manje kroz noć. Sljedeći dan sam imala problem sa hiperprodukcijom mlijeka! Prošlo je već par dana od toga, napitak više nisam kuhala (i ne kanim, do nekog sljedećeg problema s dojenjem, ako do njega uopće doće…), a još uvijek se moram izdajati, jer BebiQ ne stigne sve to posisati… 🙂

Dakle, toplo preporučam svim mamama dojiljama koje, iz nekog razloga, imaju problem “nedostatka” mlijeka. Nadam se da će i vama pomoći! (Svoje iskustvo slobodno podijelite u komentaru.)

Još jedan “trik” za pomoć pri laktaciji – u sljedećom postu u ovoj rubrici!

Pozz! (:

Lilian Simanic

 

 

ZAšto (je) ovaj blog?

Zbog čega sam krenula pisati blog i o čemu će biti.

ZAŠTO ovaj blog?

  • da se “rasteretim” barem dijela svojih misli i ideja
  • da rasteretim svog supruga barem dijela dijela svojih misli i ideja
  • da učim, napredujem, “rastem” i razvijam se
  • da ne zaboravim ono već naučeno i razvijeno
  • da imam sve svoje zapise i “črčkarije” na jednom mjestu, a ne u 100 rokovnika i skicirki, Moleskina i sl. (pa ih onda, baš kad mi trebaju, više ne mogu naći…)
  • da napokon (možda) i zapišem “onaj” svoj recept (pa da “taj” kolač mogu još koji put napraviti…)
  • da se ne zaplićem u rasprave na fejsu i ne gubim vrijeme tamo gdje ne treba
  • zato što, dok sam na porodiljnom, svaki odmak od bebe, pelena, ostalih mama i sl. jaaaako dobro dođe (a imam osjećaj da me fejs i instagram “prazne” i pomalo zatupljuju…)
  • zato što već godinama kanim pisati blog, odavno sam proučila sve što sam o blogovima trebala, ali nikako da se dogodi taj konačni “klik” (o čemu? kakav blog?). Napokon se dogodio.
  • zato što cijeli život pišem
  • zato što puno (previše) razmišljam
  • zato što se ne bojim na glas reći što mislim i kako razmišljam
  • zato što smatram da imam što za reći
  • da sve te fotografije, skice, slike, ilustracije, pjesme itd. napokon nađu svoje mjesto u “prostoru i vremenu”
  • da se prisilim koristiti svoj mozak i onda kada mi se to ne radi
  • da popravim svoje radne navike
  • na kraju krajeva, da nešto pametno i sročim
  • najvažnije – da radim ono što volim!

…a ZA ŠTO je ovaj blog?

Odnosno, o čemu je?

Ovo je blog o svemu onome što me zanima, što me veseli, čemu posvećujem veliki dio svojih misli i svoga vremena. To je blog O SVEMU. “Svaštara”.  Osobni blog. Dnevnik, album, skicirka, pjesmarica…Neke vrste platforma za kreativno i ne-kreativno (ako to postoji) izražavanje i istraživanje same sebe.

  • arhitektura
  • moda
  • dizajn
  • putovanja
  • kulinarika
  • inspiracija
  • poezija
  • ilustracija
  • fotografija
  • društvo
  • ljudi
  • odnosi
  • crtice iz obiteljskog života

…su neke od tema / kategorija koje će se ovdje naći.

I još nešto za kraj…

Ovo je blog koji je “prekršio” sva blogerska pravila i odlučio biti svoj. Drukčiji od drugih. Čudan? Možda. …vjerojatno! 🙂

Volim, volim, volim, volim…č u d n o ! 😉

 

Dobrodošli!  Wellcome!  Benvenuti!