Isplativost ovce Ewan

Kako se ovca Ewan (“Ewan the sheep”) pokazala u praksi


Evan je već neko vrijeme član naše obitelji, zato ga sada mogu sagledati sa potrebne distance i realnije ocijeniti njegovu “pojavu”.

Priča o ovci Ewan kod mene seže još u dane kada BabyQ nije bila ni u planu, štoviše, ni MM-a još nije bilo… Surfajući netom, negdje sam slučajno naišla na vijesti kako je ovca Ewan “pokupila” neke nagrade, izmedu ostalog, i za najbolju dječju igračku “xy” godine. Zanimalo me zbog čega, pa sam već tada o Ewanu saznala skoro sve: ovca imitira zvuk majčine utrobe, otkucaje majčinog srca, ima mogućnost izmjene zvukova, između kojih je jedan i zvuk usisavača (to mi je, tada, bilo posebno zanimljivo! Naravno, nisam tada još ništa znala o “bijelom šumu” i njegovoj moći, kada su bebe u pitanju…). Najviše od svega, priznajem, ipak me privukao Ewanov izgled. (Ako se ne varam, o njemu sam i saznala upravo pregledavajući neki od dizajnerskih sajtova…) Jako je simpa, to mu se mora priznati!

E, sad… pojavi se BabyQ i završi u bolnici, na operaciji. Kako gotovo ništa od svega što za nju posjedujemo nismo mi kupili, već dobili od raznih prijatelja, obitelji i sl…. odlučismo mi BabyQici kupiti Ewana. …a Ewan košta ni više, ni manje, nego 350 kn u nekom baby shopu! 350 kuna!? Plišana igračka, kojoj onda moraš još I baterije redovito mijenjati I kupovati!

Ništa. Odustala ja od Ewana, nisam se zeljela osjećati tako “naivno glupo”… Krenula gledati neke druge igračke, a ono isto sve nešto – za moj pojam- preskupo, a ni približno “so cute” kao Ewan. I odustala od kupnje taj dan.

Dan, dva nakon operacije MM si nije mogao pomoći i odlučio on otići po Ewana, koliko koštao da koštao. Otišao je u istu trgovinu, a kada je prodavačica čula našu priču, uz Ewana, poklonila mu je malu ovčicu punjenu trešnjinim košticama, koja se koristi kao termofor (zagrijana u mikrovalnoj).

I tako je Ewan ušao u naš zivot. On je postao naš nezahtjevni kućni ljubimac. Treba jedino voditi računa o baterijama I ne zaboraviti ga kada negdje odemo.

 

…a je li efikasan kao što ga raklamiraju? Pa… lagala bih kad bih rekla da ne pomaže. Pomaže I pomogao je pogotovo u bolnici, dok sam sa BabyQ bila sama. …ali ako ocekujete da cete bebu staviti spavati, uključiti Ewana I izaći iz prostorije…nećete!

Ewan je, zapravo, jedan dobar I simpatični pomagač. Koji jako puno košta! Jer, ima I druga strana medalje – Ewana se ne može prati!!!!! (Nisam razmišljala o tome kads smo ga kupovali.Da jesam, ne bismo ga imali.) Zamislite to: plišana životinja koju reklamiraju od nulte do neke treće godine života, a ne smije se prati!!? Poludila sam! Šta da radim? Najbolje da ga dam mački da ga poliže!😡

…a onda opet negdje pročitas ono kako nije baš dobro da je oko beba sve baš presterilno, pa zapravo shvatiš da se zbog toga ni Ewana ne pere!😉

I sad dolazimo na kraj tj.vraćamo se na početak teksta: isplati li se? Da, ako ga od nekoga dobijete kao željeni poklon. Ne, ako ga sami mislite kupovati.

Naravno, ovdje iznosim samo svoje subjektivno mišljenje I stav, sigurno ima puno mama koje se sa mnom ne bi složile.

Naposlijetku, ja ipak više volim svome djetetu otpjevati uspavanku, nego da sluša Ewana kako “glumi”moje srce…

…a za sve vas koji ga mislite kupiti: najisplativiji je u dm-u, ako se ne varam cca 299kn. 🙂

U nastavku par fotogracija našeg cca 8 mjeseci staroog Ewana:

 

Pozzić!(:

 

 

 

 

 

 

 

“Pancakes”

Ovaj je recept nastao “iz nužde”: imali smo banane koje je trebalo potrošiti prije nego što propadnu, uz to neke ostatke iz kompota… pa da se sve to, na kraju, ne bi bacilo, odlučila sam ispeći nešto. Mogla je to opet biti varijacija na temu Sašinih keskića, ali ovoga puta sam se odlučila za “palačinke”. Zašto “palačinke” pod navodnicima? Pa… mislim da svi znamo što prosječnoj osobi riječ “palačinka” znači, a ovo se vjerojatno ne bi svrstalo pod to! 🙂 (Izgledom čak i donekle podsjećaju na američke palačinke, ali na ove naše – nikako!)

“Palačinke” su veće, pa su idealne za doručak: 3-4 komada obložiš / premažeš / preliješ s nečim po želji, dodaš malo voća i šalicu kave i “voila”! Bebi odlomiš (odrežeš) komad i to je to – svi sretni i zadovoljni!

SASTOJCI:

  • 2 i 1/2 zrele banane
  • cca 6 komada kuhanih suhih šljiva (iz kompota)
  • polovica kuhane kruške (može i sirova)
  • zobeno brašno (u mom slučaju opet mljevene zobene pahuljice)
  • rižino brašo
  • kurkuma, cimet

POSTUPAK:

Banane izgnječiti. Šljive i krušku izmiksati. Sjediniti jedno i drugo, dodati brašna i začine, sve dobro promiješati. Ukoliko je smjesa previše rijetka, dodati još malo brašna. Ako je pregusta, dodati malo vode. Na pek papir stavljati “hrpice” i žlicom ih oblikovati u cca 10 cm velike (promjera) krugove, debljine min 5 mm. Staviti peći na 200 stupnjeva (u zagrijanu pećnicu) i peći približno pola sata.

Dobar tek! (:

IMG_20171014_024625IMG_20171014_024450IMG_20171014_024058IMG_20171014_024029

P.S. Nekim čudom, par fotografija je netragom nestalo, pa je i ovoga puta foto dokumentacija manjkava. Bude bolje! 🙂

Sašini keskići

Jučer smo ispekle naše prve baby kekse. BabyQ je sudjelovala tako što je, dobro raspoložena, sa zanimanjem promatrala što se u kuhinji sprema, zbog čega sam i ja imala motivaciju da konačno upalim pećnicu, nakon dugo vremena.

Radila sam varijaciju na temu keksa “od dva sastojka” (banana i zobene pahuljice), koji su i inače najčešće u opticaju u našoj kuhinji. Ovoga puta odlučila sam, zbog BabyQ-a, dodati i ciklu, imajući viziju ružičastih keksa u glavi, ali nije to baš tako ispalo…😁 (Iako je smjesa bila baš lijepe ružičaste boje.)

Kao i sve, i ovo sam radila “od oka”, pa je i recept takav – “odokativan”. Neka vam više služi kao inspiracija za neke svoje.

SASTOJCI:

– zobeno brašno (koje nisam imala, pa sam samljela zobene pahuljice)

– 2 zrele banane

– komad cikle, nariban

– začini po želji (u mom slučaju cimet)

POSTUPAK: banane zgnječiti vilicom. Samljeti zobene pahuljice (ukoliko nemate gotovo zobeno brašno), a ciklu naribati. Sve sastojke sjediniti, dodati začin(e) i dobro promiješati. Smjesa bi trebala biti srednje gustoće. Žlicom (ili vilicom) na pek papir stavljati male “hrpice” i po želji ih oblikovati. Peći 10-ak minuta na 200 stupnjeva (po potrebi, sniziti temperaturu pećnice na 180 i peći još malo).

Neka vas ne buni to što će keksići biti malo “gumenkaste” strukture – takvi oni jesu (zbog banane). Strukturom, zapravo, više podsjećaju na medenjake, nego na kekse.

U nastavku slijedi par fotografija (kasno sam se sjetila fotodokumentirati postupak, pa nije baš korak po korak, ali poslužiti će…), sa zadovoljnom BebiQ na kraju, koja je keks odmah degustirala! 😁

 

Do sljedećeg recepta, budite kreativni i podijelite svoje kuhinjske kreacije! 🍰

Pozz! (:

Što je to homeopatija?

Odavno već znam za homeopatiju, ali moram priznati da do prije nekoliko mjeseci nisam znala mnogo o njoj. Nekako je tek sa dolaskom bebe u naš život ušla i homeopatija, točnije rečeno – naša draga homeopatica, gđa. Lilian Simanic.

Lilian živi i radi u Švicarskoj, gdje vodi praksu za klasičnu homeopatiju – Similis. Iako u drugoj državi, to nije bila prepreka homeopatskom liječenju u našem slučaju, jer uz današnju tehnologiju, i to je moguće (najbrže i najjednostavnije putem Whatsupp-a).

Ona nas je u homeopatiju uvela kroz tekst koji ovdje prenosim:

Što je to homeopatija?

Homeopatija je Znanost starija od 200 godina.
To je jedan efikasan naučni sistem liječenja koja se temelji na zakonu sličnosti, koji glasi: ” similis similibus curenur”= ” slično se sličnim liječi”.

Riječ homeopatija potječe od grč. riječi Homois= sličan i Pathos= patnja.

Pojam “Slično se sličnim liječi” poznat je još od vremena Hipokrata, koji je tvrdio da se bolesti mogu liječiti na dva načina i to suprotnim ili sličnim sredstvom u obziru na bolest.
Po principu suprotnim sredstvom, razvila se klasična školska medicina i galenička farmakologija.
Princip sličnosti sačuvan je stoljećima kroz narodnu medicinu. U 16.st. Paracelzus pokušava uvesti principe slišnosti u praksu, nažalost nedovoljno uspješno. Krajem 18. st. njemački naučnik, liječnik, kemičar i poliglota Samuel Hahnemann (1755-1843) utemeljio je na tom istom zakonu sličnosti cijelovitu filozofiju i principe lijecenja pod imenom Homeopatija.

Takvu, Hahnemannovu homeopatiju, prakticiraju stotine tisuća homeopata širom svijeta nazivajući ju klasična homeopatija po Hahnemannu.

Christian Fridrich Samuel Hahnemann, osnivač homeopatije, rođen je 1755 god. u Meissen-u. Studirao je medicinu, ali nije bio zadovoljan rezultatima liječenja tadašnjim metodama, kao što su Aderlass, brutalnim povraćanjem i izazivanjem proljeva tadašnjim uobičajenim korištenjem žive i arsena, koje su nerijetko izazivale i otrovanja i ostećenja organizma. Razočaran u medicinu i nakon optužbi svojih kolega liječnika za širenje neistine o medicini, zatvara svoju ordinaciju i počinje se baviti prevođenjem medicinskih knjiga.
Prilikom prevođenja tekstova od dr. Cullena nailazi na njegovo tvrđenje o korisnosti kinina iz kore china biljke kod liječenja malarije. To smatra toliko apsurdnim, da se odlučuje sam isprobati djelovanje.
Neposredno nakon uzimanja kinina , dobija slične simptome kao oboljeli od malarije. Kako bi isključio slučajnost djelovanja, ponovio je nekoliko puta postupak i svaki puta dogodilo se isto.
Pozivajući se na Paracelsusa i njegova iskustva da slično slično liječi, zaključuje Hahneman da je moguće , da substanca koja kod zdravog čovijeka izaziva određene simpotme, iste te kod jednog bolesnog liječi.
To je bio ključni momenat nastajanja homeopatije i glavnog zakona: Similia similibus curentur, što znači: slično se sličnim liječi.
Sve do njegove smrti 1843, Hahnemann neumorno radi na razvijanju i utemeljivanju homeopatije. Već nakon prvih ispitivanja, počinje ju uspješno koristiti u liječenju svojih pacijenata, prijatelja, rodbine. Praćena uspjesima, homeopatija se u kratkom roku širi i u drugim zemljama i na drugim kontinentima.
1810. nastaje glavno djelo Hahnemanna “Das Organon der Heilkunst” (Zakoni liječenja). U tom djelu opisuje Hahnemann osnovice i zakone po kojima se homeopatija treba primijeniti da bi koristila i liječila . Ti zakoni su do danas nepromijenjeni i imaju svoju potpunu važnost. Te zakone mora poznavati svatko onaj koji primjenjuje homeopatiju i želi da ona djeluje.
Homeopatija je samo onda homeopatija ako se poštuju zakonitosti iz Organona
i ako se ona homeopatski primjenjuje.
Homeopatija primjenjivana po zakonima školske medicine neće imati željenog učinka.
1830. izdaje Hahnemann opširno djelo ” Die chronischen Krankheiten” (Kronične bolesti).
Od nastanka, pa do danas , ništa nije izmijenjeno u principima ili filozofiji homeopatije. Stalno se proširuje lista dokazanih homeopatskih remedija i u praksi se sve više koriste psihološki aspekti osobe.
U svom postojanju homeopatija je imala puno svojih sljedbenika, ali i protivnika. Svoj opstanak homeopatija duguje aristokratskim krugovima, čiju zaštitu uživa od samog svog postanka, pogotovo britanskoj kraljevskoj porodici, kao i umjetničkoj eliti 19. st.
Razvoj školske medicine u vrijeme Hahnemanna odvijao se u skladu sa tadašnjim materijalističkim shvaćanjem svijeta, kao što su istraživanja Pastera na polju mikroba. Takvo shvaćanje svijeta bilo je znatno prihvatljivije od Hahnemannovog energetskog koncepta.
Naučna verifikacija homeopatije uveliko je napredovala krajem 20 st., zahvaljujući napretku kvantne fizike.
Početkom 70-ih godina 20. st., homeopatija doživljava svoju renesansu, širom planete.
Najveći zaslužnik za to je zasigurno George Vithoulkas. On je zaslužan za školovanje najvećih homeopata u svijetu danas, a za svoj rad u homeopatiji dobio je i alternativnu Nobelovu nagradu.

Klasična homeopatija definirana je kroz sljedeće principe:

  • zakon sličnosti
  • životna snaga upravlja organizmom / prana, vitalna snaga
  • individualnost svakog čovjeka
  • potenciranje homeopatskih pripravaka
  • liječenje sa jednom substancom u najmanjoj mogućoj dozi / klasična homeopatija

Životna snaga kao vitalna sila ili prana / prvi princip po kome se kl. homeopatija razlikuje od školske medicine

Hahnemann uočava da životna snaga kontrolira i harmonizira sve procese u organizmu, da nas ona štiti od bolesti i pruža nam otpornost prema uzrocima bolesti. Ako se poremeti ravnoteža životne snage, bilo vanjskim ili unutarnjim uzrocima, dolazi do oboljenja čovjeka.
Simptomi kao kašalj, astma, upale, bradavice i sl. upozoravaju nas na slabljenje životne snage. Pokazuju nam da je u unutrašnjosti čovjeka došlo do nestabilnosti životne snage, što uvjetuje i podržava rast tumora, bakterija, gljivica, itd.
Ukoliko se samo površni simptomi tretiraju, a nije se uklonio uzrok nastajanja, organizam će prikazati nove simptome, možda na istom ili nekom drugom mjestu na tijelu. U tom slučaju, još uvijek se radi o istom oboljenju ili nestabilnosti organizma, samo prikazanoj u drugom obliku i sa drugim simptomima. Takav način liječenja se u homeopatiji naziva potiskivanje bolesti u dublje predjele.

Pravo izlječenje nastaje tek tada, kada se životna snaga dovede u ravnotežu i stabilnost. Da bi to postigla, homeopatija koristi homeopatske pripravke (remedije). Potencirani homeopatski pripravci nalaze se na istom eteričnom nivou kao i životna energija.
U školskoj medicini smatra se da je simptom=bolest, a da su virusi i bakterije uzroci bolesti. Standarizirani tretmani kroz kemijske substance, dovode do nestajanja simptoma (bolesti), te se po tome smatra da je pacijent ozdravio. Pojavi li se nekakav novi simptom, smatra se za novo oboljenje, dobiva se nova dijagnoza (naziv bolesti), kotisti se opet novi lijek, da bi se uklonila bolest.
Ustvari ,dešava se to da se potisnuti simptomi samo premještaju sa površine u dubinu, bez da je uklonjen uzrok oboljenja. Tako se oboljenje organizma premješta u dublje nivoe i čovjek postaje sve više bolestan, kronično bolestan. U tom slučaju životna snaga nije u mogućnosti smetnju sama ukloniti.

Pojam zdravlja u homeopatiji

Za homeopatiju, pod zdravljem se ne sporazumijeva samo odsutnost bolesti.
Pod zdravljem se smatra stanje općeg blagostanja, dobrog raspoloženja, osjećaj uravnoteženosti, slobode i zadovoljstva sa svojim položajem i funkcijom u društvu i unutar obitelji. Suština ljudske egzistencije zavisi o sposobnosti organizma da održi svoju dinamiku uravnoteženosti, uz minimalne poremećaje i maksimalnu postojanost.
Fizičko zdravlje – uvjetuje rezervnu energiju organizma.
Emocionalno zdravlje – održava se balans sa okolinom, osoba je u stanju da izrazi svoje osjećaje.
Mentalno zdravlje – osoba je u stanju da misli, rješava problem i donosi odluke.
Homeopatija potpomaže prirodnu sposobnost organizma da se sam izliječi od akutnih ili kroničnih oboljenja te da prirodnim putem vratite narušenu ravnotežu.

Zakon pravca kretanja bolesti

Taj princip postavio je Hahnemannov sljedbenik Konstantin Hering / Heringovo pravilo. Tok liječenja pratimo po premještanju simptoma od gore prema dolje / ako se simptomi premještaju od gornjih prema doljnjim dijelovima tijela
iznutra prema van / ako se simptomi premještaju od unutarnjih, važnijih organa prema van i manje važnim organima ili koži, u obrnutom smjeru nastanka / ako se simptomi povlače obrnutim smjerom, što znači – ako prvo nestaju simptomi koji su nedavno nastali, a najduže su prisutni oni najstariji simptomi.

Homeopatski pripravci – remedije

Danas postoji cca 2000 provjerenih homeopatskih pripravaka, koji se proizvode od sljedećih substanci:
– biljke: Acconitum napellus, Gelsemium, Arnika
– životinje: Cantharis Apis
– metali: Mercurius, Argentum metallicum
– minerali: Silicea, Calcium carbinicum
– kiseline: Acidum picrinicum, acidum phosphoricum, acidum nitricum
– produkti oboljenja: takozvane nosode

Način pripravljanja homeopatskih lijekova provodi se po strogo pridržavanim pravilima i specijalnim izvođenjem.
Topljive tvari bivaju postepeno razrijeđene i protresene ili dinamizirane.
Netopljive tvari kao zlato, srebro, živa… bivaju sa mliječnim šećerom izribani i korak po korak razrijeđeni.
To višestruko razrijeđivanje i specijalan način tresenja naziva se potenciranje. Potenciranjem se smanjuje otrovnost tvari, a ujedno se dinamiziranjem pojačava djelovanje i snaga sredstva.
Od potence D23, C12, Q4… ne može se laboratorijski dokazati izvorna substanca.

D potence: razrijeđivanje 1:10 / 1 dio urtinkture i 9 dijelova alkohola= D1
C potence: razrijeđivanje 1:100 / 1 dio urtinkture i 99 dijelova alkohola= C1 (C2= 1 dio C1 i 99djelova alkohola, C3= 1 dio C2 i 99 djelova alkohola…), C30 znači da se taj postupak 30 puta ponovio.
Q potence: razrijeđivanje 1:50 000 / specijalna metoda pripravljanja

Potenciranjem se prenaša informacija ljekovite tvari na noseću substancu, najčešće šećerne kuglice – globule.
Usprkos kroz povijest vidljivom i dokazanom djelovanju homeopatije, znanost još uvijek sumnja u to, baš zbog toga što se prvobitna substanca od potence D23, C12 i Q4 više laboratorijski ne može dokazati.
Djelovanje homeopatije dokazano je u brojnim studijama, dokumentiranim kliničkim slučajevima. Homeopatija djeluje kod djece, nesvjesnih, onih u komatoznom stanju i kod životinja, što znatno dementira “placebo efekt”.

Po principu klasične homeopatije prepisuje se samo jedno sredstvo koje individualno odgovara cjelokupnom čovjeku. Svaki čovjek ima svoje individualno sredstvo, s obzirom na cjelokupnu sliku i stanje, što znači da jedno sredstvo koje nekome koristi, kod iste bolesti ne mora koristiti i nekome drugom. Kao što znamo da kašalj nije kašalj (mokri, suhi, jutarnji, asmatički…) ili glavobolja nije glavobolja, tako je i svaki čovjek svojstven u svojoj individualosti.

Kompleksna sredstva sastoje se od više različitih homeopatskih pripravaka sa potencom C30. Kompleksna (sa više različitih substanci) dovode do promjene kliničke slike, što otežava pronalazak pravog lijeka. Organizam više ne zna na koje impulse da reagira, te dolazi do pomutnje ili do neutraliziranja pojedinačnih substanci. Osim toga, miješane substance nisu ispitane po klasičnom načinu u homeopatiji. Kompleksna sredstva nerijetko bivaju prepisivana od medicinara koji pokušavaju homeopatiju koristiti po zakonima školske medicine. Tako se dešava da jedanput djeluje, a drugi puta ne. Takav način korištenja homeopatije stvara nesigurnost i sumnju u njeno djelovanje.
Homeopatija djeluje samo ako se homeopatski koristi, po strogo navedenim pravilima. Farma-lobijima nije u interesu da se homeopatija prizna i etabilira.

Kako se ispituje djelovanje homeopatskog lijeka?

Ono što kod zdravog prouzrokuje, to kod bolesnog liječi.

Homeopatska sredstva ispituju se samo na zdravim ljudima, po strogo navedenim pravilima u Organonu / Knjiga pravila korištenja homeopatije. Osobe ne znaju o kojem se sredstvu radi. Sve simptome koje ispitivač osjeti prilikom uzimanja lijeka koji se ispituje, zapisuju se . Moguće su promjene na fizičkom ili psihičkom tijelu. Sve posmatrano se zapisuje, biva dokumentirano , analizirano i tako nastaje opis homeopatskog lijeka.
Materia medica Homöopathica je knjiga sa svim prikupljenim podacima, kliničkim slikama, te načinu djelovanja svih do sada ispitanih substanci. Za ispitivanje nije potrebno koristiti životinje. Sam Hahnemann je na sebi isprobao više od 200 substanci i vitalan je doživio duboku starost (u 80-im godinama se po treći puta ženio, za ženu znatno mlađu od njega).
Homeopatska terapija je bazirana na jednoj opširnoj anamnezi koju slijede daljnji razgovori o tijeku razvoju oboljenja te o djelovanju lijeka.
Homeopatskim tretmanom obuhvaćaju se tjelesna, psihička i duhovna područja čovjeka. Detaljni opis simptoma – što ih pogoršava ili poboljšava, od kad su nastali, što ih je moguće prouzrokovalo… – potreban je za pronalazak individualnog lijeka, jedne jedine substance na koju će reagirati životna snaga dotičnog pacijenta. Za pronalazak lijeka posebno su interesantni neobični, posebni ili paradoksni simptomi.
Za tretman je bitno da dođe do pogoršanja i do poboljšanja, što znači da tamo gdje je moguće prouzrokovati pogoršanje , moguće je i poboljšanje, tj. organizam je u sposobnosti reagirati. Kako homeopatija obuhvaća kompletnog čovjeka, u cijeloj njegovoj individualnosti, bitni su i ostali podaci iz povijesti pacijenta – sve njegove prijašnje bolesti, preboljene dječje bolesti, cjepiva koja je primio. Za određivanje konstitucije su također od velike važnosti oboljenja koja se pojavljuju u njegovom srodstvu i obitelji. Temeljitost i pozornost liječnika zahtijeva koncentraciju, mir i dovoljno vremena. Povjerenje je bitno da bi liječnik dobio jasan uvid u kompletno stanje svog pacijenta.

Izbor homeopatskog lijeka

Kako je životna snaga nešto nevidljivo, eterično, ali i dinamično, energetsko, moguće ju je samo na tom nivou dovesti u red, sa sredstvom koje također samo na tom nivou djeluje. Sa jednim pažljivo izabranim, individualnim, cjelokupnim simptomima najsličnijim sredstvom. Kod izabira sredstva bitno je da ono obuhvaća cjelokupnog čovjeka, njegovu cjelokupnu konstituciju.
Posebno dugoročno uspješno liječenje kroničhih oboljenja zahtijeva konstitucionalni tretman.
Oboljeli organizam biva po zakonima prirode stimuliran i reorganiziran. Taj proces započinje u njegovim bitnim centralnim dijelovima i širi se prema periferiji. Cijela konstitucija čovjeka biva kroz to pojačana te nestaje osjetljivost na vanjske podražaje koji izazivaju oboljenja i organizam postaje otporan.

Za konstitucionalni tretman stoji veliki izbor homeopatskih lijekova na raspolaganju, takozvani Polychreste.

Za vrijeme konstitucionalnog liječenja nije poželjno uzimati akutna sredstva. To dovodi do smetnje u liječenju.

Prvo homeopatsko pogoršanje

Jedno, moguće, prvo pogoršanje simptoma (individualno različito), nakon uzimanja homeopatskog lijeka, vrednuje se kao reakcijsko liječenje. To se smatra odgovorom životne snage na podražaj koji je uzrokovan homeopatskim sredstvom. To znači da je životna snaga u mogućnosti da reagira i dovede organizam u ravnotežu. Reakcije mogu biti na različitim nivoima.
Na fizičkom nivou su u obliku čišćenja , detoksikacije (proljev, povraćanje, ispljuvak, temperatura, znojenje). Istovremeno, često posmatramo opuštenost na psihičkoj strani.
Za pacijenta koji očekuje da simptomi nestanu, a ne da se pojačaju, je u početku teško shvatiti što se dešava. Zato je potrebno pacijenta uputiti i kad on zna na kakav način njegovo oboljenje biva dekodirano i obrađivano,  znatno lakše to podnosi. Suradnja između pacijenta i liječnika je neophodna.

Moguće reakcije organizma nakon uzimanja remedije (kada i u kojoj mjeri – individualno):
– pojačavanje simptoma
– pojavljivanje starih simptoma
– potisnute emocije izlaze na površinu (uzrujanost, nervoza, tuga, ljutnja)
– intenzivni snovi
– umor
– znojenje, povraćanje, proljev, iscjedci iz nosa ili uha
– glavobolje, kostobolje
– povišena temperatura
– ekcemi na koži , bradavice

Miasma / kronična oboljenja

Ako se nakon konstitucionalnog liječenja bolest vraća, tada govorimo o kroničnom oboljenju.
Kod nastajanja kroničnog oboljenja te kod urođenih anomalija, poremećaju u psihičkom ili fizičkom razvoju, miazmatička pozadina (nasljednost) igra veliku ulogu. Stara oboljenja pojavljuju se učestalo u subovima i bivaju tako nasljeđena od sljedećih generacija. Duboke, nasljeđene smetnje mogu biti uzrok slabljenju organizma.

Zbog toga je potrebno prilikom konstitucionalnog tretmana uzeti u obzir miazmatičko opterećenje organizma. Samo na taj način postiže se dugotrajno stabiliziranje vitalne životne energije. Po Hahnemannovoj klasičnoj homeopatiji, bolesti su grupirane u četiri grupe i također su bitne za odabir lijeka.

Psora

To je osnovna miasma i od nje nastaju sve ostale miasme. Nastala je supresijom kožnih oboljenja. Kod psore govorimo uglavnom o funkcionalnom poremećaju, bez organskih promjena. Ona se prikazuje u obliku svrbeža, teško izlječivim ekcemima kože. Ti ljudi naginju nervozi, osjetljivi su na vanjske stresove, emocije, pričaju vrlo brzo, imaju trzanja oka ili pojedinih dijelova tijela. Djeca su egoistična, hiperaktivna, nestrpljiva, ljubomorna. U slučaju da psorični ljudi spriječe (potisnu) znojenje, proljeve, mjesečnicu, nastaju dublja oboljenja i moguće je da od površne psore nastane jedna druga miasma, dublja kronična oboljenja, ovisno o predispoziciji organizma i preuzetog opterećenja iz familije.

Sykose

Nastala suprimiranjem gonoreje. Sykotična oboljenja nastaju sporo i traju godinama. Oboljenje se ispoljava sa žutim, gnojnim iscjedcima iz sinusa, očiju, ušiju, pluća, vagine. Pacijenti imaju masnu kožu, bradavice, madeže i dlakavost . Boluju od polipa, akni sa dubokim ožiljcima. Sykotičari su blokirani, u govoru monotoni, naginju depresijama.
Ukoliko se sykoza potisne kroz zaustavljanje iscjedaka, operacijama ili nakon cijepljenja, dolazi do razvoja dubinskih, teških oboljenja cijelog organizma.

Syphilinija

Nastala suprimiranjem sifilisa. Syphilitička miasma poznata je po destrukciji i brzini razvoja oboljenja. To su razorni, galopirajući procesi raka, čireva, anomalija svih vrsta, duševne zaostalosti. Simptomi su najjači po noći (kostobolja). Syphilitički ljudi su agresivni, nasilni, naginju samoubojstvu i ovisnosti. Kod njih sitan i nebitan uzrok aktivira akutno ispoljavanje syphilitičkih oboljenja u njihovom cijelom spektru.

Tuberkulinija

Tuberkulinija je kombinacija psore i syphilinije. Tako nastaje jedan psorični nervozitet i syphilitični destruktivitet.
Tuberkularni čovjek je visok i veoma aktivan, rado se kreće, stalno traži nešto novo i nove izazove.
On ide do svoje granice i brzo potroši svoju energiju, što se onda očituje u poremećaju koncentracije te izljevima ljutnje i bijesa. Kod djece poznata hiperaktivnost i POS. Na fizičkom tijelu učestala su kronična oboljenja uha, grla, pluća.
Moguća je vidljivost više miasmi istovremeno. U tom slučaju, potrebno je slojevito konstitucionalno liječenje.

Izlječenje

Izlječenje nastaje kada se cijeli organizam dovede u jednu ravnotežu i harmoniju.
Posredstvon homeopatskog lijeka, životna snaga je u mogućnosti sebe sama izliječiti. Konstitucionalnim tretmanom čovjek jača na svim poljima svoga postojanja te tako nestaje plodno tlo za razvoj bolesti. Zaštitni sustav potiskuje smetnje prema površini organizma i čovjek osjeća blagostanje u svom centru.
Izlječenje obuhvaća nestanak cjelokupne akutne i kronične simptomatike, kao i podložnost bolestima. Na taj način nastaje ravnoteža u tjelesnom i duhovnom tijelu čovjeka.

Izlječenje je teže ili nemoguće postići u sljedećim situacijama:
– ako pacijent godinama pati od teških oboljenja, uz korištenje jakih kemijskih ljekova, a obiteljska opterećenja su u tom omjeru teška, da ih pacijent ne može prebroditi (životna snaga je preslaba)
– ako je način života pacijenta nezdrav i destruktivan, te na taj način sprečava ozdravljenje (pušenje, alkohol, ovisnost, prekomjerno konzumiranje bjelančevina životinjskog porijekla)
– prirođene anomalije, ireverzibilna oštećenja organa, amputacije (u tom slučaju moguće je samo smanjenje bolova i lakše podnošenje tegoba)

Način korištenja homeopatskih lijekova u vlastitoj uporabi / kućna apoteka

Kroz pažljivo posmatranje i osnovno znanje o homeopatiji, moguće je svakom naučiti primijeniti homeopatsku kućnu apoteku.
Korištenje homeopatske kućne apoteke preporučuje se za akutne slučajeve, površne svekodnevne tegobe, kao što su glavobolje, grlobolje, gripe i trbušne gripe, ubodi insekata, kod lakših rana sa ostećenjem kože, išijasa, kod dječjih lakših oboljenja, izbijanja zubi i sl.

Kod općeg lošeg stanja, infekcijskih oboljenja te upalnih procesa, nije poželjno sam se liječiti. Tu spadaju i visoke temperature, dječje bolesti. Kod za život opasnih situacija, kao jaka krvarenja, poremećaj disanja, infarkti, potrebna je liječnička intervencija. Do njegovog dolaska može koristiti kućna apoteka za ublažavanje tegoba.

Kronična oboljenja, dakle tegobe koje traju mjesecima ili godinama ili se uz prekide uvijek ponovo javljaju, ne biste trebali sami tretirati, jer se tu radi o konstitucionalnom liječenju, koje obuhvaća i uvid u miasme. Također, za vrijeme konstitucionalnog liječenja kod homeopata, ne biste trebali posezati za kućnom apotekom, jer na taj način dolazi do prekida liječenja ili čak i do potiskivanja bolesti, što može uzrokovati još veći kaos u organizmu.

Kod svake nesigurnosti preporučljivo je kontaktirati homeopata.

I kod korištenja homeopatske apoteke u vlastite svrhe, bitno je poštivati zakonitosti homeopatije.
Pogotovo je bitno poznavati zakon sličnosti.
Izlječenje možete očekivati samo u slučaju kada su tegobe koje trebaju biti uklonjene, u dotičnom sredstvu opisane.
Kod čitanja opisa lijeka uočiti ćete da nećete sve opisane simptome pronaći kod pacijenta, ali ako većina simptoma odgovara opisu lijeka, velika je vjerojatnost da sredstvo odgovara i da će doći do izlječenja.

Koji su simptomi od posebne važnosti za odabir pravog lijeka:
– svi simptomi koji opisuju psihičko i duhovno stanje pacijenta
– svi simptomi koji su specijalni ili nelogični ili paradoksni
– posebno intenzivni i uočljivi simptomi

Posmatranje pacijenta posebno je značajno za odabir lijeka:
– kako je sve počelo
– postoji li uzrok (sunce, vjetar, uvreda, briga, šok, nesreća…)
– na kom mjestu se pojavljuje tegoba
– kako se pacijent sam osjeća i kako bi to on sam opisao
– gdje se protežu tegobe, u kom smjeru
– što godi i poboljšava tegobe, a što ih pogoršava
– koje su popratne tegobe
– u koje doba dana ili noći je posebno loše
– kakvo je duševno stanje pacijenta i da li se je sa tegobama promijenilo
– kakvo je općenito stanje
– kako izgleda pacijent

Uzimanje lijeka:
ako ste pronasli odgovarajuće sredstvo, bitno je dati samo jednu substancu, koja je najsličnija cjelokupnom slučaju.
Jedna doza sadrži 3-5 globula potence C30 (arnika je jedina C200) na jednoj plastičnoj žličici, koje se stavljaju ispod jezika da se otope.
30 minuta prije i nakon uzimanja potrebno je sačekati sa jelom, pićem, pranjem zubi (u akutnim slučajvima ne treba čekati 30 min).
U većini slučajeva dovoljna je jedna doza lijeka, ako ne, onda se nakon 3h može ponoviti, po potrebi.
U specijalnim i akutnim slučajevima moguće je istu dozu rastopiti u čaši vode i svakih 15 min uzeti jedan gutljaj, dok ne počne djelovati, onda odmah prestati sa uzimanjem sredstva.
Usnulog pacijenta nemojte buditi zbog uzimanja lijeka.
Kod korištenja homeopatskih lijekova nije poželjno koristiti jaka eterična ulja, kamfor, kavu – anuliraju djelovanje.
Prestati davati lijek čim dođe do poboljšanja.

Ocjena djelovanja homeopatskog pripravka:
– centralne poteškoće su nestale i poboljšanje je dugotrajno
– osjećate se fizički i psihički, duhovno friško i snažnije
– tijelo reagira na sredstvo sa procesom čišćenja kroz znojenje, spavanje, promjenama na koži

Ako se poteškoće ponovo pojave, možete ponoviti sredstvo ukoliko su simptomi ostali isti. Ako su se simptomi promijenili, potrebno je pronaći novo sredstvo koje odgovara cjelokupnoj kliničkoj slici pacijenta.

Čuvanje homeopatski pripravaka:
bitno je čuvati ih od: vlage, sunca, svjetla, izvora topline, udaljeno od jakih mirisa, eteričnih ulja, kamfora, rtg- zraka i mobilnih telefona.

 

Za kraj, mogu još samo reći da je naše dosadašnje homeopatsko iskustvo pozitivno. Svedočili smo tegobama koje su, takoreći, “nestale preko noći”, ali isto tako i težim oboljenjima, za koje treba vremena i za koje se ne može očekivati da će, uz pomoć homeopatije, nestati brzo kao što to biva u klasičnoj medicini, prilikom korištenja nekog antibiotika po prvi puta. Zato, ključno je POVJERENJE (u homeopatskog liječnika kojeg ste izabrali) i STRPLJENJE. Sve ide svojim tokom…

Do čitanja, pozz! (:

 

Hvala!

Znate onu instagram foru, sa sličicama “500”, “1k”, “10k”‘… (neka me netko “prosvijetli”, jer još uvijek nisam otkrila što taj “k” znači??)… E, pa…dragi moji, ovo je upravo to: 3!!!

Da, dobro ste pročitali – 3 followera!! 😁

Obzirom na to da me više nema, nego ima (s dobrim razlogom, o čemu ću nekom drugom prilikom), moram reći da sam zadovoljna! 🙂 I zahvaliti se svojim vjernim pratiteljima! (Btw, upravo sam shvatila da ih ima čak 5…:) )

Na mnogočemu sam danas zahvalna. To i jest razlog zašto “trošim” bojice po papiru, tipkam po mobitelu (u međuvremenu sam nabavila i onaj mini-laptop, furam ga sa sobom u torbi svakodnevno…) i imam toliko energije, dok MM kraj mene već hrče.

Zato, neka ovo bude Hvala za sve! Hvala na svemu i Hvala svima! I neka bude podsjetnik i vama drugima – da na sekundu zastanete, zatvorite oči i pomislite: “Na čemu bih danas mogao/la biti zahvalan?” I zahvalite se na tome, ma koliko malo i beznačajno vam se, možda, činilo. Moglo je biti i manje! 😉

…pratimo se! (: