Mobi – bloganje

Život je stvar perspektive.

Ovo je opet jedan “intermezzo” post, svrha kojega je prvenstveno da zadovoljim sebe. Iza toga ide da pozdravim vas ostale, koji me pratite i čitate. Ovo danas je, zapravo, dnevnik.

Gdje sam, što sam, što radim? I kako gledam na sve to?

Za početak, već par dana pokušavam završiti i dodati novi post u rubriku Arhitektura – o “Kući 23” (tako se kuća zove). Međutim, tehnologija mi otkazuje, što i je glavni povod pisanja ovog posta – na mobitelu.

Mislite da je pisati blog lako? Nije. Traži svoje vrijeme, čak i onda kada pišeš o “banalnim” stvarima, kao i onda kada pišeš kao i ja sada – direktno “iz glave”, kada nije potrebna priprema, nisu potrebna istraživanja, nema fotografija koje treba obraditi i uploadati, preseliti sa mobitela na laptop i slično… I taj tekst treba napisati, i to isto traje.

Imam u pripremi, tj.radim trenutno na dva nova posta o arhitekturi – jedan je već spomenuta “Kuca 23”, a drugi je o Ludwigu Miesu Van der Rohe-u – jednom od KLASIKA arhitekture, o kojima će isto, svako toliko, “pasti” neki post. Međutim, kako cijeli jedan toliko bogat život jednog tako “velikog” čovjeka, zajedno sa njegovim djelima, svesti na post od nekoliko odlomaka sa galerijom slika? To mi je trenutno izazov. To je post kojim se ne obraćam toliko “struci”, tj.svojim kolegama, jer oni znaju tko je Mies bio i za što je zaslužan, nego je to post namijenjen laicima, koji o arhitekturi i povijesti arhitekture, kao i njenim glavnim protagonistima malo ili nimalo znaju, a mogli bi i željeli bi saznati na jedan, njima pristupačan, način. Jedan post za “laike”, mogli bismo i tako reći. I radim na tome već par dana i raditi ću još, međutim “blog-laptop” otkazuje poslušnost i mislim da će Mies trebati dočekati naše preseljenje i drugi laptop.

Strpljen, spašen.

Sad o preseljenju. MM, BabyQ i ja, čak i MM-ovi roditelji, već smo skoro dva mjeseca “purgeri”. Preselili smo u Zagreb. BabyQ je morala (ponovo) na Rebro, MM je ovaj put s njom tamo, a ja odmaram, jer sam svoj “bolnički kapacitet” očito “ispucala” i nemam ga trenutno. Nakon 8 mj.mojih gotovo neprospavanih noći, mojem cijelom biću potreban je jedan – baš onako – ODMOR, koji sad koristim. Svekica brine o kašicama i jelu za BabyQ, MM je s njom u bolnici i prolazi sve što sam i ja dugo s njom prolazila, a ja imam napokon vrijeme za SEBE! Čitam, istražujem, šećem, bavim se hobijima kojima već dugo nisam i nastojim popunjavati rubrike na blogu. Stvaram “sadrzaj”. 🙂

Najvažnije od svega je da je BabyQ, nakon dugo vremena, napokon dobro! Napreduje iz dana u dan, ima svoju fizioterapeuticu, vježba, dobiva ono što treba, ima najbolju moguću skrb i njegu a usput se “bond”-a sa svojim tatićem kako malo koja beba moze. 🙂

Naš prvi zajednički Božić, naša mala, tročlana obitelj, proživjeti će u Zagrebu. Uživati ćemo u zagrebačkom adventu, bez da moramo u Zagreb doputovati. Tu Sad imamo svoj “zagrebački dom”, kuću MM-ove tete, na divnoj lokaciji i jedva čekamo da se napokon svo troje u njemu ujedinimo, napravimo neko, nama svojstveno, božićno drvce, a da potom šećemo zagrebačkim ulicama, divimo se lampicama i božićnim ukrasim i kližemo na ledu. Da BabyQ svoj prvi Božić doživi baš “onako”… (haha, drugim riječima – konzumeristički..;) ). Šalim se. Baš onako – “velegradski”.

Kako BabyQ još uvijek nismo uspjeli krstiti, štoviše, i kupljenu haljinicu je već prerasla… pala je ideja i da ju krstimo u Zagrebu, kod našeg “obiteljskog svećenika”. Jedino još da nona sašije haljinicu, baš onakvu kakvu smo i željeli.

I tako. Život je stvar perspektive. Mi živimo u Zagrebu i baš nam je dobro!

Ne mogu dočekati da se vratim u Rovinj, svome laptopu, pa ću neko vrijeme pisati mobi-blogove, što ću naznačiti u podnaslovu. Da mi se ne bi zamjerilo što fale š-ji, č-ji i slično…što slike nisu “prilagođene” i tako to… Bitno je što piše i bitno je da se ja “ispišem”, tj. “ispušem”…

Evo, baš usput listam i neki modni časopis, pa mislim kako bih se malo mogla i na modu prebaciti. Usput ću vas upoznati i sa Artrv-om, one koji za to još ne znaju.

Pozzić, do skora! (:

 

 

Autor: majalookavecki

Arhitektica. Mama, supruga i sve to... Napokon odrasla. I zauvijek dijete u duši. Kreativna, mnogi bi rekli talentirana (sama bih dodala : "uzalud talent, ako ne radiš na njemu"...), svestrana, rođeni optimist, često i naučeni pesimist... Zanimljive prošlosti i bogatog životnog iskustva, već sada, u tridesetima. Vodenjak u horoskopu, strijelac u sportu, japanac u duši, nisam-još-otkrila-što u prošlom životu... i modna kreatorica u budućnosti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s