462 dana mama

Nije da sam skroz zaboravila na blog. Odavno sam počela pisati post “365 dana mama”, kojega sam bila najavila. Međutim, u toku pisanja, uvidjela sam da će to biti jedno iznimno dugo štivo, a baš negdje u to vrijeme sam, od jedne “millenialsice”, kojoj je posao bavljenje društvenim mrežama, dobila sljedeće objašnjenje: “Ma, nitko ti više ne čita blogove! To ti je totalno “out”!”, a od jednog “millenialsa” saznala za Steemit. Sve je to na mene djelovalo tako da sam odlučila “napustiti” blog na neko vrijeme (pogotovo jer je BabyQ u zadnje vrijeme baš bila “teška”… Navečer sam bivala toliko umorna, da je moj mozak mogao “isprocesuirati” samo još koju epizodu humoristične serije!) te se, umjesto toga, posvetiti proučavanju Steemit-a.

I tako sam svoj “mama staž” sa 365 dana “dogurala” do  462 dana!

“Što reći? Koju posluku porati?” 😉 Pa… mogu samo reći da je teže biti mama sa 462 dana staža, nego ona sa 62, npr. Sve mi jasnijom postaje ona: ” Mala djeca – mali problemi, velika djeca – veliki problemi!”

Sad je BabyQ u fazi prohodavanja, ne možeš ni sekundu skinuti pogled s nje i stalno moraš biti u blizini. Dan mi se svede na to da ju pratim i glumim “lifeguard-a”. “Šiba” po kući, penje se gdje god stigne (naravno, sasvim nesvjesna opasnosti koje ju prate), stavlja u usta što god nađe, razbacuje sve po redu… Neće više da ju mi hranimo, hoće jesti sama. Rezultat: tuširanje 3-5 puta dnevno; moj glavni dnevni posao: čišćenje stola, hranilice i poda oko nje isto toliko puta… Sreća da je ljeto, pa ju stavim za stol samo u peleni! Dovoljno je odrasla da sve razumije, ali nije još naučila pričati. Rezultat: konstantna “vika” (rekao bi moj otac: “škičanje”), jer nešto želi, a mi ne znamo što. Kolica više ne voli. Jedva ju uspijemo u njima provozati, spavanje u kolicima je još samo lijepa uspomena. Rezultat: usred ljeta, dok grad, napokon, “živi” i dani su dugi, mi moramo oko 19h biti doma jer BabyQ odlazi na spavanje. Bye-bye ljetne večeri, bye-bye noćne šetnje s kolicima, dok beba spava, bye-bye divni zalasci sunca i večernja kupanja…

…a onda su tu oni divni trenuci kada primjećuješ da te tvoja “beba” sve više razumije, imate neku interakciju… Nešto ju pitaš, a ona odgovori “da!”. (Pustimo na stranu da je “da” trenutno “top- riječ”… Sve je “da”, što god pitaš, odgovor je “da”! 🙂 Prije “da” to je bilo “papa”, prije toga “baba”… ) Zamoliš ju da nešto učini i ona to zaista učini! Pa onda dođe kod tebe i želi se maziti… Grli te i ljubi. Postaje sramežljiva i privija se uz tebe, ako joj se obrati neznanac. U svemu te kopira (idealno vrijeme za rad na sebi i podizanje svoje samosvijesti!). Počinje imati prijatelje… Odeš na more sa drugim mamama i njihovim “toddlerima”, pa čak uspiješ i otplivati, dok se ona igra na plaži. Što još? Ako zanemariš sav nered i sav posao koji te, nakon obroka, čeka, uspijevaš vidjeti kako je sve samostalnija u jedenju! Ona sad zaista sama jede, uspješno koristi žlicu, malo manje uspješno vilicu, ali svakim danom napredak je sve očitiji! I stvarno JEDE, valjda je shvatila da se od hrane može najesti i utažiti glad, a ne da hranu doživljava kao igračku koja se jede.

Inače, u svom “365” postu, mislila sam pisati o BabyQ-evim prvim danima života, mjesecima provedenim u bolnici, dijagnozama koje su je pratile, OGROMNOJ hrabrosti i borbenosti, o svemu što je prošla i zbog čega je, danas, jedna iznimno vesela i sretna, zdrava beba… pa o platnenim pelenama, “BLW-u”, EC-anju, mamama na fejsu i još koječemu… ali to zahtjeva vrijeme koje baš i nemam, odnosno vrijeme koje ću radije potrošiti na nešto drugo (kuhanje, šivanje, odmor – na kraju krajeva…), s obzirom na to da “blog više nitko ni ne čita”…

Pa, drage mame, užvajte u svom “mama stažu” dok možete, jer što vam je staž duži, vrijeme brže prolazi! Ne znam jesam li vam rekla, ali ja sam odlučila u svome uživati još najmanje sljedeće 2 godine! Mama – that’s all I am, for now. 😉

Pozzić! :)(:

Pirov kruh sa chia sjemenkama

Da si zapišem recept, jer sam napokon uspjela ispeći kruh, koji nije postao “tvrd k’o kamen” nakon što se je ohladio…:)

Kruh je zaista odličan! (Ako volite chia sjemenke.)

SASTOJCI:

  •  cca 2,5 šalice pirovog brašna
  • cca pola šalice chia sjemenki
  • šačica sezamovih sjemenki (opcionalno; ja sam ih dodala, jer sam ih taman toliko još imala, pa da potrošim…)
  • cca pola vrećice kvasca u prahu
  • 2 žlice maslinovog ulja
  • cca 3 dcl mlake vode

POSTUPAK:

Sve sastojke dobro zamijesite (ja sam koristila ručni mikser, nastavke za tijesto za kruh – oni u obliku “spirale”), pa ostavite tijesto da odstoji, dok se ne digne (pokrijte čistom krpom i stavite na toplo mjesto). Zatim ponovo izmiksate (zamijesite), pa opet ostavite da odstoji. (Smjesa bi trebala biti poput žvakaće gume.) Pećnicu zagrijte na 170 stupnjeva (ventilatorsku). Kalup za kruh (ili bilo koji kalup, koji imate) namažite maslinovim uljem i pobrašnite. Smjesu prebacite u kalup i pustite da odstoji još cca 10 min (uvijek pokriveno). Stavite u pećnicu i pecite cca 30 min, tj. dok čačkalica koju ubodete u kruh ne izađe van suha. Kad kruh izvadite iz pećnice, po površini ga još malo namažite maslinovim uljem, izvadite iz kalupa i premjestite na rešetku (ili kuhinjsku dasku) da se hladi.

That’s it! Uživajte! 🙂

IMG_20180324_113717
pirov kruh sa chia sjemenkama

 

Mafini s prosenom kašom

Dok ne zaboravim, da brzinski zapišem! 🙂

SASTOJCI:

  • ostatak prosene kaše sa jabukom i brusnicama (recept ovdje) – cca 4 vrhom pune žlice
  • 2 jaja
  • cca 1 čaša jogurta
  • cca 1/3 čaše maslinovog ulja
  • cimet
  • aroma vanilije
  • cca 4 vrhom pune žlice domaćeg džema od smokava, bez šećera (to sam koristila kao zaslađivač; ako nemate džem od smokava, možete dodati bilo koji drugi zaslađivač, kao alternativu šećeru: agavin ili javorov sirup, sok od jabuke, datule, steviju, šećer od kokosove palme…samo pazite da na kraju dobijete smjesu prave gustoće)
  • šačica brusnica
  • šačica chia sjemenki
  • cca 1 čaša integralnog brašna
  • 2 žličice praška za pecivo

POSTUPAK:

Jaja sam izmiksala, dodala jogurt, cimet, aromu vanilije, ulje i džem od smokava i sve zajedno dobro izmiksala. Zatim sam dodala ostatak prosene kaše, brusnice i chia sjemenke te opet izmiksala. Na kraju sam u smjesu dodala brašno sa praškom za pecivo i opet – izmiksala! 😉

U kalup za mafine sam najprije stavila papirnate “košarice”, koje sam zatim do vrha punila pripremljenom smjesom. Pekla u pećnici na 180 stupnjeva, na 3.razini, cca pola sata (dok ne izvučete suhu čačkalicu iz mafina.) Nakon toga ih poslagala na rešetku i pustila da se hlade.

Ne znam hoće li se svidjeti vama, ali nama su super! BabyQ već spava, pa ih sad MM i ja tamanimo. 🙂 Pustiti ćemo i njoj koji za doručak, vjerujem da će joj se svidjeti.

Na kraju bih još samo dodala ovo: nakon više od stotinu ispečenih mafina, čini mi se da je njihova glavna “tajna” – prava gustoća smjese. Inače, neki osnovni recept bi bio sljedeći: brašno + prašak za pecivo, jaja (a može i bez), masnoća, zaslađivač , mlijeko ili jogurt. I od toga se, onda, rade “varijacije na temu”.  Gotovo uvijek se peku cca pola sata na 180 (ili čak 170) stupnjeva. Smjesa mora ispasti tekuća, ali gusta – da “pada” sa žlice, ali puno gušća nego, npr.za palačinke. Ova je izgledala ovako:

IMG_20180322_200516.jpg

Nadam se da sam to dobro objasnila i da će vam “vaši” mafini uspjeti.

…moram još dodati ovo: riječ “mafini” mi je koma! … a pošto sam “štreberica”, osjetljiva na pravopis, namjerno ne pišem “muffini”, jer je “muffin” engleska riječ, a riječ “muffini” sigurno nije hrvatska! Još uvijek nam nedostaje hrvatska riječ za “muffin”, pa eto – ako netko ima prijedlog – podijelite ga sa mnom! 🙂 Baš me zanima koliko ste kreativni. Ajde, da ja predložim nešto: “nabujčići” , aaahahhahahaha!!! Smiješno zvuči, ali zapravo su baš to – mali nabujci. 🙂

Dobar tek, uživajte u svojim nabujčićima! Odoh ja po svojeg! 😉

Prosena kaša sa jabukom i brusnicama

Ovo nije “baking” recept, ali je kaša tako super ispala, da sam ju morala podijeliti s vama!

Varijacije na temu “žitnih kaša” kuham svakodnevno za BabyQ, usput i ja jedem, a ponekad nam se i MM pridruži u jelu (kao, npr. danas). Prosenu kašu, zbog nje, kuham malo duže nego što je potrebno, kako bi proso ispalo što mekše. Isto tako, u proso gotovo uvijek dodam malo mlijeka, jer kaša ispadne bolja – kremasta. U preostale žitarice ne dodajem mlijeko.

Varijacije na temu ove kaše moguće je raditi sa bilo kojom vrstom žitarica, ja najčešće (osim prosa) koristim: heljdu, amarant, kvinoju, zobene pahuljice… a od voća dodajem: jabuku, krušku, šljive, bananu…ovisno što imam doma. Najbrže je gotova kaša od zobenih pahuljica, ostale žitarice iziskuju malo više vremena (heljdu često skuham u većoj količini, pa ju raspodijelim u manje porcije, koje zamrznem).

Pa, da krenemo…

SASTOJCI:

  • 1 jabuka (zlatni delišes)
  • cca 1 žlica brusnica
  • proso
  • komadić đumbira
  • cca 2 žlice zobenih pahuljica
  • ghee maslac
  • cimet
  • kurkuma
  • cca 1 dcl mlijeka
  • voda

POSTUPAK:

Jabuku oguliti i narezati na sitne kockice. Komadić đumbira narezati skroz sitno. U visoku tavu staviti cca 2 žličice ghee maslaca i kada se otopi na njega dodati jabuku i đumbir. Malo dinstati, a zatim dodati kurkumu, cimet i brusnice te sve zajedno još malo prodinstati. Nakon što jabuka omekša, posuti po tome proso i zobene pahuljice, sve zajedno promiješati, a zatim politi vrućom vodom (u omjeru 1 x proso : 2 x voda). Kada proso upije svu vodu, podliti sa cca 1 dcl mlijeka i miješajući kuhati još par minuta, uz dolijevanje vruće vode, kako se kaša ne bi zapalila. Kada dobijete željenu “mekoću” prosa, a da je sva voda upijena, kaša je gotova. Sve zajedno ne bi trebalo kuhati više od cca 12-15 min (ovisi i o tome kakvo proso imate…).

Dobar tek! 🙂

Energetske “rum” kuglice

Ovo je trebao biti jedan jednostavan i brzinski recept, ali nije, na žalost, takav ispao… Imala sam u mislima nešto drugačiji okus od ovoga što je ispalo, drugačiju teksturu (tvrđu), a i mislila sam ih napraviti od svega par sastojaka, međutim – silom prilike – lista sastojaka se je poprilično produljila, dok nisam dobila zadovoljavajući okus.

Moglo je to biti puno bolje, ali nije loše ni ovakvo. BabyQ-ici se jako sviđaju, a to mi je, za sada, najbitnije.

Odmah da napomenem: ovaj recept je za bebe od 12 mj +, nije za mlađe, jer sadrži orašaste plodove, med i par kapi arome ruma.

Pa, da krenemo…

Započela sam sa ovime:

IMG_20180315_162742
početni sastojci

SASTOJCI:

  • mješavina orašastih plodova i bučinih sjemenki (bademi, orasi, lješnjaci i bučine sjemenke)
  • kokosovo brašno (fino brašno, a ne ono čime sam ih posipala)
  • chia sjemenke
  • cca 1 jušna žlica kokosovog ulja
  • domaći džem od smokve, bez šećera (to je bilo u mome slučaju, vi možete koristiti i nešto drugo)
  • 100 % kakao u prahu (cca 1-2 jušne žlice)

tome svemu sam, na poslijetku, dodala još i ovo:

  • voda
  • 100 % narančin sok (cca pola decilitra, jer više nisam imala 🙂 )
  • 1 banana
  • laneno brašno
  • cca 1 jušna žlica meda
  • par kapi arome ruma
  • kokosovo brašno za posipanje

POSTUPAK:

Za one koji imate SUPER blender : sve sastojke ubacite u blender i izmiksate, dok ne dobijete željenu čvrstoću (pomažete si dodavanjem vode i soka od naranče za mekšanje smjese te kokosovog i lanenog brašna ili kakao praha za zgušnjavanje smjese). Za sve vas ostale, koji, kao i ja, NEMATE taj super blender – potrebno je sastojke miksati malo po malo… Najprije orašaste plodove, a onda polako dodajete ostalo i pomažete si kako znate. Dok sam ih ja radila: jedan (veliki) blender sam uništila, potom sam smjesu prebacila u manji blender – mislim da sam uništila i taj… pa sam iz njega sve prebacila u zdjelu, a preostale sastojke miksala u trećem blenderu, koji je više neka vrsta “sjeckalice”. Iz tog trećeg sam prebacivala u zdjelu i, na kraju, dodavala sastojke u zdjelu i ručno miješala.

Kada sam postigla odgovarajući okus (koji podsjeća na klasične rum kuglice) i koliko toliko čvsrtu teksturu, od smjese sam oblikovala kuglice, koje sam uvaljala u kokosovo brašno i slagala u papirnate “košuljice”.

That’s it!

Dobar tek! 🙂

(I BabyQ se je upravo probudila…)

Kratki “update”

Pozdrav svima koji me čitate!

Prije nego što se “bacim” na objavljivanje novog recepta, da vas obavijestim o malom nesretnom događaju na blogu…

Čini se da je većina slika s mog bloga “nestala”. Izgleda da sam ih, ni ne znajući, izbrisala. (Tako bar moj “support” tvrdi.) Nisam još apsolvirala WordPress u potpunosti, pa mi se, eto, dešavaju takve greške…

Da sada ne idem vraćati “izgubljene” slike, jer ćete, u tom slučaju, ostati bez recepta, idem najprije objaviti recept (dok BabyQ još spava), a slike ću vraćati i stare postove “editirati” nekom drugom prilikom.

Čisto da znate što se je dogodilo i zašto su neki stari postovi bez slika.

Byeee! (:

 

Na brzinu…

Hello, folks! 😉

Ovo je jedno brzinsko javljanje, dok mi BabyQ još spava… (Znate koliko postova je bilo započetih dok ona spava, a onda prekinutih kad se probudi i nikad dovršenih…? Nadam se da neće i ovo biti jedan od njih!) Post bez slike, tagova, uređivanja… samo da se, na brzinu, javim i “apdejtam” vas. 🙂

Znači, spremam post “365 dana mama”, koji iziskuje malo (dosta) više vremena…(Nadam se da neće doći do “400 dana mama”, kako sam krenula…:) ), a u međuvremenu malo istražujem, jer spremam neke novitete na blogu i Instagramu (uskoro više o tome).

BabyQ je super, MM se trenutno bavi vrlarstvom, “blogtrack” još uvijek nemam (iako je MM napravio već varijante i varijante, ali moji prohtjevi ga “ubijaju u pojam”), tečaj krojenja i šivanja, koji čekam cijeli život, je započeo protekli petak, a ja sam se, baš tada, razboljela i propustila taj prvi dan…:( Sutra imamo ponovo, veselim se!

Dolazi proljeće, imamo puno toga za nadoknaditi (kao, npr., duge šetnje uz more…jedva čekam!!!), budući smo cijelo proteklo proljeće provele u bolnici…

I tako. To je to. Nothing special. Falilo mi tipkanje. 😉

Talk to you soon!

Pozz! (: